Može li nacija održati svoj suverenitet dok gubi svoju dušu? Promišljanje o Danu hrvatske državnosti kroz riječi Zagrebačkog nadbiskupa Dražena Kutleše
Dan državnosti često se obilježava simbolima suvereniteta, podizanjem zastave, okupljanjem službenika i prisjećanjem na političke prekretnice. Ipak, kako nas je Zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša podsjetio tijekom mise u zagrebačkoj crkvi sv. Marka, prava mjera vitalnosti nacije leži mnogo dublje od njezinih granica ili institucija.
U dirljivoj homiliji koju je uputio državnim čelnicima, veteranima i vjernicima, nadbiskup Kutleša pozvao je naciju da gleda dalje od vanjskih znakova nezavisnosti. Postavio je duboko pitanje koje izaziva svako pokoljenje: Može li nacija održati svoj suverenitet dok gubi svoju dušu?
Duhovna arhitektura nacije. Poruka nadbiskupa bila je jasan poziv na preispitivanje što znači zaista preživjeti i prosperirati. Naglasio je da nacija prvo ne umire geografski, ona umire duhovno. Kada narod prestane „birati život“ u Bogu — kada zaboravi da je On izvor njihova postojanja — temelji njihovog društva počinju propadati.
„Dan državnosti nije samo sjećanje na političku odluku,“ rekao je nadbiskup. „To je dan kada nam Bog ponovno stavlja izbor pred očima: život ili smrt, blagoslov ili prokletstvo.“
Ova perspektiva preusmjerava fokus s ekonomskih pokazatelja ili geopolitičkog položaja na temelj vjere i morala. Povijest, rekao je nadbiskup, svjedoči da je hrvatski narod preživio stoljećima kušnji upravo tako što se ukorijenio u vjeri, žrtvi i poštenju. No, ovo nije jednokratno postignuće, to je izbor koji svaka nova generacija mora obnavljati.
Sloboda kao dužnost, a ne samo pravo. Jedan od trenutaka propovijedi bila je nadbiskupova refleksija o prirodi slobode. U našem modernom kontekstu sloboda se često krivo shvaća kao dopuštenje da radimo sve što želimo — tvrdnja „Imam pravo“ odvojena od svijesti „Imam dužnost“.
Nadbiskup je upozorio na „slobodu bez duha“, koja neizbježno vodi u kaos, sebičnost i tiraniju. Pravu slobodu, objasnio je, čini snaga da činiš dobro. Kada izgubimo osjećaj za sveto – kada se vjera svede isključivo na privatnu sferu – brak, obitelj, pa čak i sam pojam domovine gube svoju dubinu, postajući tek projekti umjesto blagoslovljenih stvarnosti.
Ostavština Istine. Gledajući u prošlost za vodstvom, nadbiskup Kutleša prizvao je lik blaženog Alojzija Stepinca. Predstavio je svetca ne samo kao povijesnu ikonu, već kao „postojan test naše savjesti.“ Stepinčev život—koji je obilježen odbijanjem kompromisa u korist istine i hrabrošću da slijedi svoju savjest protiv duha vremena—služi kao uzorak vodstva potrebnog danas.
Poziv na obnovu duše. Kako je misa završila, nadbiskup je uputio molitveni apel za budućnost Hrvatske. Pozvao je na Povratak korijenima. Ne da živimo u prošlosti, nego da crpimo snagu iz vjernosti Bogu kako bismo izgradili bolju budućnost. Pozivajući one na javnim dužnostima da budu ljudi istine koji stavljaju opće dobro ispred osobnog položaja. Ohrabrujući Crkvu da služi kao “duhovno srce” naroda, djelujući kao živo svjedočanstvo Božje prisutnosti, a ne samo kao institucija.
Svećanost, kojoj su prisustvovali predsjednik Sabora Gordan Jandroković, premijer Andrej Plenković i brojni predstavnici vlade i vojske, služila je kao svečani podsjetnik. Dok zakoni mogu upravljati gospodarstvom, a granice sačuvati državu, samo kroz istinu, molitvu i svetost svakodnevnog života očuvana je duša naroda.
Na ovaj Dan državnosti poruka je jasna. Najvažniji izbor koji činimo kao narod donosi se u srcu. Danas, kao i u svako doba, poziv ostaje isti. Život, stoga izaberi.
Tekst i foto/ Božidar Bebek/ Totalno.HR
