U srcu Zagreba, na mirnom brežuljku u kojem se smjestilo svetište Majke Božje Remetske, magična atmosfera treće nedjelje Došašća obavijala je duše svih prisutnih. Župljani i prijatelji najstarijeg marijanskog svetišta hrvatskog naroda okupili su se, svjesni posebnosti ovog dana, koji je ispunjen radošću iščekivanja proslave rođenja našeg Spasitelja Isusa Krista, s osjećajem povezanosti i zajedništva.
Kada je sunce polako počelo zalaziti, svijetleći nebo zlatnim nijansama, svetište se pretvorilo u čarobni ambijent. Vjetar je nosio miris fritula koje su s ljubavlju pripremali mladi karmelićani, dok su smijeh i razgovor župljana ispunjavali zrak. Ovo nije bio samo božićni sajam; to je bila tradicija koja se ponosno prenosila generacijama, mjesto gdje su se rađale uspomene koje su toplile srca.
Pogledi su se prelijevali između štandova, na kojima su se nalazili razni rukotvorci sa svojim zanimljivim predmetima, donoseći dio svoje kreativnosti i ljubavi. Za svaki kutak svetišta vladala je vedrina, a ljudi su se okupljali u krugu, dijeleći priče i smjeh, dok su djeca veselo trčala okolo, upijajući taj ugođaj radosti. Bilo je to doba gdje su mir i sreća postali dodirne točke svakog srca.
Kako je dan odmicao, zajedništvo je postajalo sve jače. U tišini između pjesama i molitava, moglo se čuti šaptanje – a to je bilo šaptanje nade. Mnogi su pronašli utjehu svetišta u najtežim trenucima hrvatske prošlosti. Sveta mjesta poput ovog predstavljala su mirnu luku za Zagrepčane, utočište u kojem su mogli pronaći svoju vjeru i snagu da nastave dalje.
Kada je došao trenutak svečane blagoslovne molitve, srdačna atmosfera ispunila je svaki kutak svetišta, dok su jasne note vjerske pjesme odjekivale. Ljubav i zajedništvo osjetili su se svugdje, kao da je sama Majka Božja gledala s neba, ponosna na savez svojih vjernika.
Na kraju dana, župljani su se povukli svojim kućama, nosivši u srcima toplinu zajedništva i miris božićnih fritula. Bila je to iskra vjerovanja, dokazana kroz povijest svetišta Majke Božje Remetske, simbol nade i ljubavi koja nikada ne izblijedi, a župljani su znali da se ovdje, u svom svetištu, uvijek mogu vratiti po svoj komadić radosti.
Autor/ Božidar Bebek/ Totalno HR/ Foto: Totalno HR
