“Servus” Bero zapalio strast ljudi, Ofenziva za Zagreb je počela!
Urlik publike bio je fizička sila, gurajući Davora Bernardića dok je stajao na improviziranoj pozornici na glavnom zagrebačkom trgu. “Servus Zagreb!” zaurlao je, a glas mu je pojačan zvučnim sustavom, presijecajući buku. Osjetio je nalet adrenalina, poznatog prijatelja nakon godina u politici. Ovo nije bio samo još jedan skup; To je bio početak njegove ofenzive.
Bernardić nije bio vatreni govornik; njegova je moć ležala u pedantnim detaljima. Držao je debeli dokument, uvezan u plavu i bijelu boju Servus Zagreba. “Ovo nije samo platforma, prijatelji moji! Ovo je nacrt! Obećanje obnove Zagreba, ciglu po ciglu, rješenje po rješenje!”
Pokrenuo je svojih šest ključnih inicijativa, od kojih je svaka pažljivo izrađeno oružje u njegovom arsenalu. “Grad na Savi!” izjavio je, zamišljajući pristupačno stanovanje koje niče uz kanal, utočište za mlade obitelji. Gomila je urlala u znak odobravanja.
“Piće u krugu!” Bernardić je nastavio, s ironičnim osmijehom na usnama. Projekt, kružna gradska linija izgrađena na postojećoj željezničkoj trasi, bio je ambiciozan, dugoročna igra. Ali neposredna mogućnost proširenih staza, bržih putovanja na posao, uistinu je odjeknula kod umornih putnika u publici. Vidio je kako su im oči zasvijetlile, iskra nade se zapalila.
Krenuo je dalje, svaki projekt proračunat udarac: “Stan dostupan svima!”; “Sve na jednom mjestu za poduzetnike!”; “Grad bez smeća!”; i na kraju, udarac čekićem, “Brži promet s Denivelacijom!” Dok je detaljno opisivao planove za podvožnjake i nadvožnjake na Slavonskoj aveniji, gomila je eksplodirala. Mogao je to vidjeti na njihovim licima: umorni su od zastoja, frustracije zbog izgubljenih sati.
Bernardić je znao da je vrag u detaljima i isporučio ih je s nemilosrdnom preciznošću: most Bundek, preseljenje terminala Črnomerec, proširenja tramvaja za Špansko i Oranice. Čak je ubacio i primamljiv zalogaj za zapadna predgrađa, dugo obećani most Zapadni Jarun.
Zastao je, dopuštajući da ga pljesak preplavi. Iznio je svoj borbeni plan, ali prava borba bila je u rovovima. “Skupio sam niz izbornih pobjeda”, izjavio je, a glas mu je odjekivao uvjerenjem. “Jedini cilj u mom životu je ostaviti trag u ovom gradu!”
Gomila je krenula naprijed, val podrške. Vidio je lica stara i mlada, umorna i puna nade. To je bila njegova vojska, spremna marširati na zagrebačke probleme.
Dolazak Trpimira Goluže ranije ovog tjedna bio je značajan poticaj. Sada je zamah rastao. Na pozornici mu se kao na znak pridružio Vedran Jerković, bivši vaterpolski prvak i vođa stranke Fokus. Gomila je ponovno zaurlala, ovaj put glasnije.
“Vedran Jerković i ja”, najavio je Bernardić, pokazujući sportašu pored sebe, “ujedinjeni smo u našoj viziji Zagreba! On donosi energiju, disciplinu, nepokolebljiv fokus koji je potreban ovom gradu!”
Jerković, visok i impozantan, podigao je šaku u znak solidarnosti. “Nezaustavljivi smo!” izjavio je, a glas mu je odjekivao trgom.
Bernardić je uživao u trenutku. Okupio je svoj tim, iznio svoju strategiju i zapalio strast ljudi. Ofenziva je počela. Sada je došlo vrijeme za zauzimanje Zagreba.
Tekst i foto/ Božidar Bebek/ Totalno.HR
