Zrak u Zagrebu pucketao je od iščekivanja, gušći od smoga koji se ponekad zalijepio za grad nakon proljetne kiše. Pred njima su bili lokalni izbori, i to ne bilo kakvi izbori. Bio je to show Mislava Hermana i Marija Župana, satirični cirkus maskiran u političku kampanju usmjerenu ni manje ni više nego na kontrolu glavnog grada Hrvatske.
Mislav Herman, samoproglašeni “00Zagreb”, zamišljao se kao hrvatski James Bond. Imao je čak i zalizanu kosu i sklonost nošenju savršeno krojenih odijela (malo preusko za njegov okvir, ako pitate prosječnog Zagrepčanina). Njegov glas, pedantno uvježban da zvuči opasno glatko, isporučivao je slogane koji su kapali sa zbunjujućom mješavinom nacionalističkog ponosa i smiješnih obećanja. Obećao je da će postaviti tobogan od planine Medvednice do centra grada, izgraditi mrežu podzemnih tunela za “hitne poslove” (čitaj: izbjegavanje prometa) i prvog dana svoje vladavine proglasiti se “gradonačelnikom-carem”.
A tu je bio i Mario Župan. Zamislite Broj dva Dr. Zla, ali s izraženijom ljubavlju prema bureku (balkanskom specijalnom pecivu) i garderobom koja se činila isključivo odabranom iz odjeljka “Prethodno u vlasništvu” diskontne galanterije. Župan, unatoč svom… manje od vitke tjelesne građe, posjedovao je lukav um i iznenađujuće oštru duhovitost, često onaj koji je ispuhao Hermanove bondovske zablude s dobro postavljenim, iako povezanim s hranom, šalom.
Njihovi skupovi bili su legendarni. Herman bi zakoračio na pozornicu, pokušavajući ući u stilu Bonda (obično je uključivao nespretno spoticanje o kabel mikrofona), dok je Župan nespretno stajao sa strane, neprestano petljajući s vrećicom čipsa. Herman će započeti govor o “spašavanju Zagreba iz podmuklih kandži… golubova!”, a Župan bi promrmljao, dovoljno glasno da svi čuju: “Možda bismo trebali početi s time da ga spasimo od tih krojačkih novčanica…”
Zagrepčani su, doduše, bili zbunjeni. Je li to bio ozbiljan pokušaj vodstva? Ili neko razrađeno umjetničko djelo? Gledali su s kokicama, noseći 3D naočale (iz razloga koje nitko nije razumio, ali Herman je inzistirao da će to “poboljšati iskustvo”), kako popularnost dvojca neobjašnjivo raste, Novine su objavile naslove poput “Bond Wannabe i Evil Twin: Mogu li oni stvarno upravljati gradom?” i “Je li ovo kraj Zagreba ili samo početak vrlo čudne predstave?” Politički analitičari, obično tako stoički, bili su svedeni na napade hihotanja na televiziji.
Jedan posebno nezaboravan incident uključivao je Hermanov pokušaj da “osigura” tržnicu Dolac. Odjeven u taktički prsluk koji se snažno napinjao uz njegovo odijelo, izjavio je: “Zaštitit ćemo naše lokalne proizvode od sila… uvozne tikvice!” Župana je u međuvremenu kamera uhvatila kako se cjenka oko cijene kilograma trešanja, mrmljajući: “I zla carstva moraju imati proračun, znate.”
Njihovu kampanju pokretala je mješavina zbunjene zabave i iskrene želje za nečim drugačijim. Zagreb je bio umoran od uobičajenih političkih floskula i praznih obećanja. Herman i Župan, unatoč svoj svojoj apsurdnosti, bili su barem iskreni u pogledu apsurda.
Kako se dan izbora približava, atmosfera je bila naelektrizirana. Mogu li ovo dvoje to stvarno izvesti? Zagrepčani, naoružani kokicama i 3D naočalama, bili su spremni saznati. Avanturistička predstava, satirično remek-djelo Hermanova i Županova kampanja, trebala je dostići svoj vrhunac.
Hoće li uvesti eru kaosa nadahnutog Bondom, lošeg financijskog upravljanja u stilu Dr. Zla ili, možda, nečeg potpuno neočekivanog, ostaje za vidjeti. Ali jedno je bilo sigurno: Zagreb će uskoro postati puno zanimljiviji, ili barem puno smješniji. A to je, možda, bilo upravo ono što je gradu trebalo. Predstava, na kraju krajeva, mora se nastaviti. A s Hermanom i Županom na čelu, bilo je zajamčeno da će to biti predstava za razliku od bilo koje druge.
Naša priča je Satira, kreativni žanr u kojem se kritika u vezi s određenim ponašanjem ili drugim aktivnostima prikazuje snažnom upotrebom ironije i sarkazma. Sve u svemu, uživajte!
Tekst i foto/ Božidar Bebek/ Totalno.HR
