Deseci tisuća zagrebačkih vjernika na zavjetnom hodočašću Majci Božjoj Bistričkoj, Kutleša pozvao vjernike da se sjete hrvatskog blaženika Stepinca

Više desetaka tisuća vjernika stiglo je u nedjelju u Mariju Bistricu na 301. zavjetnom hodočašću vjernika grada Zagreba Majci Božjoj Bistričkoj, gdje je zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša poručio da budemo u svijetu oni kojima je stalo te da se ne zatvaramo u svoje sigurne utvrde i zone komfora.

Prigodom 301. Zavjetnog hodočašća vjernika grada Zagreba Majci Božjoj Bistričkoj zagrebački nadbiskup i metropolit mons. Dražen Kutleša uvodeći u euharistijsko slavlje rekao je kako „mi danas ovdje donosimo svoje probleme, poteškoće i probleme nebeskoj Majci, a ona želi da mi u svijetu svjedočimo za njezinog Sina. Naša nas majka poziva da budemo hrabri pokazivati svoju vjeru, svjedočiti i pokazivati što znači biti pravi katolik”, piše zagrebačka nadbiskupija.

U homiliji nadbiskup Kutleša naglasio je kako napor hodočasnika izražava njihovu potrebu da svoje živote i sve ono do čega im je stalo povjere Majci Božjoj. „Ona je najbliža srcu svoga božanskog Sina, a istovremeno je bliska našim srcima. Ljubav i gorljivost koje vas pokreću prema ovom i drugim Marijinim svetištima diljem naše domovine svjedoče da po Mariji nalazite uslišane svoje molitve i ostvarene čežnje i želje svoga srca. Nadasve, zaštita za koju je svakodnevno molimo ovdje je opipljiva, a sve čemu se nadamo i što želimo postići biva nam jasnije i dostupnije u zajedništvu s njom.“

Osvrćući se na ovogodišnje geslo hodočašća „Budi s nama svaki čas!“ nadbiskup Kutleša kazao je kako je Marija posrednica milosti i zagovornica u svim našim „časovima“. Podsjetio je i na obljetnice koje obilježavamo na ovom hodočašću: 90 godina od prvog hodočašća zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca iz Čučerja u Mariju Bistricu 1934. godine. Zatim, 40. obljetnicu od veličanstvenog događaja 1984. godine, Nacionalnog euharistijskog kongresa u Mariji Bistrici, kao krune obilježavanja 13 stoljeća kršćanstva u Hrvata. „Sjetimo se i svetoga Ivana Pavla II., koji je svojim dolaskom u našu nadbiskupiju prije 30 godina okupio mnoštvo vjernika. Bio je poznat kao „marijanski papa“ i pokazao je kako je s Marijom lakše doći do svetosti.“

Tumačeći evanđeoski ulomak Nadbiskup je istaknuo kako je „oslobođeni čovjek je u svome kraju navijestio Isusa i njegovu snagu, a Isus osjeća da se u tom poganskom kraju probudila želja za spasenjem. Stoga, ne žali putovati. I danas, kao i tada, Isus je pozoran na svaku potrebu ljudskoga srca za njim. Ovo također govori o potrebi svjedočenja onih koji su doživjeli njegovu blizinu. Zadaća vjernika je naviještati Božja silna djela, motivirani željom da i drugi osjete slobodu i ozdravljenje koje su i sami primili.“

„Isusovo je srce puno ljubavi i suosjećanja za nemoćne ljude, za one koji su na bilo koji način pogođeni bolešću, nedostacima ili slabostima. Kao da su mamac za Gospodinovo srce. Znajte, dragi vjernici, da je dom u kojemu s ljubavlju brinemo o svojim starijim, nemoćnim i bolesnim članovima pod posebnom Božjom zaštitom. Takvi članovi naših obitelji privlače Božju milost na naše domove.  Budimo svjesni toga i znajmo privući srce Gospodina, koji preko bolesnog člana može ozdraviti cijelu obitelj“, poručio je okupljenim vjernicima zagrebački nadbiskup.

Govoreći o tome kako Isus gluhog mucavca uzima na stranu od mnoštva, nadbiskup je naglasio kako se Isus „svakome od nas približava na način na koji ćemo najbolje razumjeti da nas voli, makar to ne bilo onako kako i kada mi očekujemo. Pristupa nam osobno.“

Nadbiskup Kutleša istaknuo je i kako kod Isusa primjećujemo „da ne oklijeva dodirnuti nas u našoj ljudskoj stvarnosti. Zahvaljujmo Gospodinu na njegovu dodiru! On je napustio Nebo, došao na ovaj svijet, živio među nama, umro na križu za naše spasenje i na svakom euharistijskom slavlju omogućuje nam da se u najvećoj mjeri sjedinimo s njim blagujući njegovo tijelo! To je i nama snažna poruka: ako želimo ljude privesti k Bogu, moramo ići tamo gdje su oni, dodirnuti ih u njihovoj stvarnosti. Papa Franjo ustrajno nam doziva u svijest tu Isusovu praksu i želju.“

„Dragi vjernici, suosjećati može samo netko kome je do nas stalo. Budimo u svijetu oni kojima je stalo. Nemojmo se zatvarati u svoje sigurne utvrde i zone komfora. Bog nas treba da preko nas pokaže da mu je do ovoga svijeta stalo jer je njegovo stvorenje. Što bliže živimo u Božjem srcu, to više možemo osjetiti bol naših bližnjih! Tajna suosjećanja je život u bliskom zajedništvu s nebeskim Ocem! Što je bliže naše zajedništvo s njim, to je učinkovitije naše služenje svijetu oko nas!“

Nadbiskup je pozvao okupljene vjernike da probude u sebi povjerenje „da Gospodin nastavlja činiti dobro čak i kad ne razumijemo zašto nosimo neke životne križeve. Možda se borimo s pitanjima o tome zašto dolaze bolesti, smrt i ratovi, zašto patnja nevinih. Slobodno ih postavljajmo i sebi i drugima, ali s povjerenjem da je Bog onaj koji sve čini dobro. Uprimo svoj pogled u njega i odgovor vjere u našem srcu neće izostati.“

Na kraju homilije nadbiskup Kutleša podsjetio je na Nacionalni euharistijski kongres: „Na ovom mjestu prije točno 40 godina održan je i Nacionalni euharistijski kongres kada smo se s ponosom spominjali 13 stoljeća kršćanstva u našem narodu. Isus je, dragi vjernici, dobro vino i punina života. On je sam Život! Nastavimo biti zahvalni za dar koji primamo. Isusove intervencije u naše živote nisu ograničene našim mjerilima. Kad ozdravlja, ozdravlja i dušu i tijelo; kad hrani, hrani i dušu i tijelo; kad prosvjetljuje čini to jasnoćom koja cjelovito zahvaća ljudsku osobu. Blažena Djevica Marija znala je da nitko nije kao Bog. Stoga nam i danas, na ovoj euharistijskoj gozbi, poručuje da s pouzdanjem činimo ono što nam kaže. Ona je bila prva koja je to učinila. Na njoj je prvoj Gospodin pokazao svoju božansku snagu.“

Na kraju misnoga slavlja nadbiskup je u zajedništvu s okupljenim svećenicima i vjernicima izmolimo molitvu Majci Božjoj Bistričkoj prigodom hodočašća vjernika grada Zagreba k Majci Božjoj Bistričkoj.

Autor/ Totalno HR/ Tekst i foto/ Izvor/ Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije