U Zagrebu, u sjeni visokih zgrada i blještavih reklama, živjela je Marija, mlada majka koja je svakodnevno pronalazila načine kako preživjeti s malim prihodima. Svakog jutra ustajala je prije zore, spremala doručak za svog sinčića Lovru i kretala se prema gradu u potrazi za poslom koji bi joj omogućio da plaća račune. Nažalost, u vrijeme kada su pred izbore i poslije izbora, političari poput autokratskog premijera Plenkovića koristili svaku priliku da iskažu svo svoje samozadovoljstvo, govoreći o prosperitetu koji su navodno donijeli narodu. Ona je, međutim, znala istinu.
Dok su Plenković i njegova vlada mahali brojkama o ekonomskom rastu, Marija se suočavala s realnošću koju ti brojevi nisu odražavali. Unatoč njihovim hvalisavim izjavama, njena je obitelj bila na rubu siromaštva, prisiljeni na svakodnevnu borbu za opstanak. Cijene osnovnih namirnica rasle su, a plaće su ostale iste, dok su neki od najpotrebitijih u toj čarobnoj zemlji nastavljali tonuti dublje u dugove. Ona nije bila jedina; došli su i prijatelji, susjedi, svi sa sličnim pričama o teškoćama i patnji.
Osjećala je kako se frustracija nakuplja prema vođama koji su uspijevali stvoriti iluziju prosperiteta. Njihovi lažni osmijesi i posjetnice koje su dijelili na stranačkim skupovima nisu joj mogle pomoći, dok je ona brinula hoće li uspjeti platiti najam za svoj skromni stan. Ali Marija nije samo sjedila s očajem; sazvala je grupu žena, hrabrih poput nje, koje su krenule organizirati okupljanja, dijeliti svoja iskustva i pokušati pronaći rješenja za njihove probleme. U tom trenutku, njihova snaga ujedinila se i stvara val promjene koji se širi gradom.
Svaki put kada su se okupljale, njihova je želja za borbom postajala jača. One su odlučile da ne žele biti pasivni promatrači, već aktivni sudionici promjene, želeći da se čuje njihov glas. Osjećale su se povezano s drugim skupinama obespravljenih građana u HDZ-ovoj državi koje su također osjećale težinu siromaštva i društvene nejednakosti. Njihov poziv na akciju nije mogao ostati ignoriran. Kada je Marija jednog dana nailazila na novinare dok su pratili ulice, odlučila je ispričati svoju priču. Ispričala je o borbi, o životima običnih Hrvata koji su bili zanemareni. Njene su riječi zablistale u svojoj iskrenosti, otvoreno stvarajući sliku o neprihvaćenoj stvarnosti, koja je odražavala borbe stotina tisuća ljudi.
Nakon nekoliko tjedana, njihova su okupljanja postala vijest, a svijest o borbama Hrvata počela je rasti. Plenković je konačno bio prisiljen odgovoriti na pitanje koje su svi postavljali: Gdje je taj prosperitet o kojem govori? Marija i njene prijateljice nisu tražile samo promjene — tražile su pravdu, dostojanstvo i poboljšanje života svake obitelji u Hrvatskoj. Njihova priča postala je simbol nade, simbol otpora, pokret koji je prevladao laži i izgradio put za bolju budućnost. Tako je započela nova era, ne samo za Mariju, već i za cijelu Hrvatsku.
Autor/ Božidar Bebek/ Totalno HR/ Foto: Ilustracija/ Totalno HR
