Hrvatska, na današnji Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima suočava se s najvećim izazovima od obrambenog Domovinskog rata, političkim kriminalom, društvenom obnovom i rehabilitacijom zločinačkog komunističkog režima prikriveno upakiranog u kvazi domoljublje vladajućih. Jednopartijskog sustava pa i onih pod njima, Hrvatska je moralno unakažena. Hrvatima je danas i više nego li potrebno nacionalno jedinstvo hrvatskog naroda, da spriječimo globalizam i nakaradni sustav koji nam tovari na pleća postkomunistički identitet. Ni nakon 34 godina života u nažalost više (ne)samostalnoj Hrvatskoj državi građani nemaju jedinstveni stav o bivšoj zločinačkoj komunističkoj Jugoslaviji. Zbog toga izostaje i smisleno komemoriranje žrtava komunističkog režima, a ono najgore što su pred njima glave pognuli oni među najhrabrijima koji su nas branili i obranili.
No. I naši hrvatski časni heroji obrambenog Domovinskog rata nisu više ono što su nekada bili, a to je najbolje opisao jedan od njih u svojoj pjesmi posvećenoj nekada hrabrim herojima, našim Tigrovima.
“Mene boli kad hrvatski tigar plače i kad od istine prave neistinu i kad mi za tamu govore da je svjetlo. Kad zarobljen u kavezu iluzija i laži teži Bogu tigar najdraži. Kad onaj koji je predvodio krdo magaraca doživi da ružni i prevrtljivi crveni magarac njime vlada. Kad njegova, tigrova braća kraj onoga što jest vide ono za što ga zločesti crveni magarac plaća.”
Činjenica je, da nasljednici te proklete ideologije, koji su se ukorijenili u suvremenoj hrvatskoj politici, promiču narativ koji potkopava nacionalni identitet Hrvata. I što to mi radimo – šutimo. Prokleta nam Hrvatska šutnja!
Autor/ Božidar Bebek/ Totalno HR/ Foto: ilustracija/ Totalno HR
Tekst pjesme: Mili Lozančić – Zagreb, 15.V.2016. na 26. obljetnicu 1. gardijske brigade “Tigrovi”
