Odabir predsjednika koji poštuje katoličku vjeru i naše tradicionalne običaje može značajno doprinijeti jačanju moralnih vrijednosti u hrvatskom društvu. Osim toga, redovnim odlaskom na mise, naši vođe mogu inspirirati i povezati se s narodom, potičući očuvanje naših tradicionalnih hrvatskih običaja i jačanje duhovnosti koja je neophodna za vođenje države.
Kada se radi o tome kako katolička vjera utječe na političke odluke, možemo primijetiti da se mnogi vjernici vode načelima poput pravde, poštenja i solidarnosti, vrijednosti koje se često nažalost ne reflektiraju u zakonodavnim odredbama koje donose. Uloga tradicionalnih običaja u ovom kontekstu također je ključna; oni ne samo da oblikuju hrvatski identitet, već služe i kao temelj za političke odluke, posebice kada se pitanja nacionalnog suvereniteta i očuvanja kulturnog naslijeđa dovode u pitanje.
Praksa sudjelovanja u misnim službama ima značajan učinak. Sveta misa oblikuje zajednicu, potiče osjećaj pripadnosti i odgovornosti prema drugima. Takvi predsjednici, čije odluke dolaze iz vjerske pozadine, često stavljaju društvene potrebe iznad osobnih interesa, što može dovesti do stabilnijih i korisnijih politika za građane. Uz to, vjernici često naglašavaju etički okvir pri donošenju odluka, što može rezultirati u odgovornijoj vlasti.
Iako su prednosti biranja predsjednika koji njeguju katoličku vjeru očite, ovaj pristup također nosi određene izazove. Na primjer, stanovništvo koje prati različite religije možda se osjeća isključenim ili negdje privilegiranim. Važno je osigurati da svi građani imaju jednake prilike bez obzira na vjersku pripadnost. Također, nakon promjene vlasti, može se dogoditi da dođe do promjena u politikama koje favoriziraju određene tradicije, što može izazvati podjele u društvu.
Primjeri iz prakse drugih država mogu nam poslužiti kao poučne lekcije. U mnogim europskim zemljama, predsjednici koji otvoreno izražavaju svoju vjeru često su uspješni, jer mogu osnažiti moralne vrijednosti u društvu te pronalaziti rješenja koja su etički održiva.
Svjedoci smo kako danas mnogi ne osjećaju Hrvatsku kao svoju domovinu, a time ni Sv. Stolicu, ulažu dodatne snage kako bi osporili ili omalovažili duboki odnos koji povezuje hrvatski narod s Vatikanom.
Hrvatska povijest ne seže samo do šestog stoljeća nakon Krista. Postoje mnogi dokazi da Hrvati potječu nekoliko tisuća godina prije Krista. Hrvati su, dakle, jedan od najstarijih svjetskih naroda koji baštini jednu od najstarijih sačuvanih svjetskih kultura.
Sv. papa Ivan Pavao II., govorio je još 1976. o velikoj bliskosti hrvatskoga i poljskoga naroda i za njega su Hrvati bili i ostali “narod svetog Petra”, narod koji je posebno pozvan na svjedočenje Isusa Krista. Hrvati su ponosni što pripadaju Katoličkoj crkvi i europskoj zapadnoj civilizaciji. Zbog toga, Hrvati bi trebali razmisliti o važnosti vjerskih uvjerenja prilikom biranja svojih vođa, jer nam to može omogućiti bolju budućnost koja počiva na čvrstim moralnim temeljima.
Autor: Božidar Bebek/ Totalno HR/ Foto: Ilustracija/ Totalno HR
