Marija i njezina bitka za dušu Zagreba!

Zagrebačko sunce obasjavalo je Mariju Selak Raspudić, odražavajući odlučan sjaj u njezinim očima. Miris pečenja i ustajalog piva teško je visio u zraku oko tržnice Dolac, poznata, gotovo utješna aroma koja je opovrgavala tinjajuću napetost kampanje za gradonačelnika. Dvije ankete zaredom to su potvrdile: Marija, nezavisna, autsajderka, bila je spremna osporiti uspostavljeni poredak.

Namjestila je svoj šal, jednostavan vuneni, namjeran izbor u kontrastu s moćnim odijelima koja su favorizirali njezini protivnici, Tomašević, aktualni gradonačelnik, i Herman, komičar HDZ-a koji je postao neozbiljan kandidat. Herman, koji je pao na treće mjesto, bio je posebno ljut. Podsmjehivao se od muke.

“Neka paničare”, rekla je Marija svom malom, ali žestoko odanom timu, a glas joj je odjekivao tihim samopouzdanjem. “Zagreb zaslužuje pošteno i sposobno vodstvo, a njihove sitne igre to neće promijeniti.”

Napadi su postali nemilosrdni. Sandra Benčić, preambiciozna koordinatorica stranke “Možemo”, optužila je Mariju da je tajna HDZ-ova marioneta. Istovremeno, HDZ, očajnički želeći zadržati bilo kakav trag moći u gradu, osudio je njezine navodne planove za koaliciju s “Možemo”, što je izraz za lijevo orijentirani progresivni pokret.

“Sinkronizirani napadi”, razmišljala je Marija, obraćajući se svom odrazu u izlogu trgovine kavom. “Izlažu se svakim ubodom. Oni otkrivaju svoj strah.”

Odgovorila je na Facebooku, njezine riječi odmjerene i oštre: “Hvala vam oboma na besplatnom oglasu jer svojim sinkroniziranim napadima jasno pokazujete svim građanima da sam nakon pola desetljeća u politici uspjela ostati i svoja i dosljedna.”

Ali Marija je znala da joj same riječi neće donijeti izbore. Trebala je pokazati, a ne samo reći Zagrepčanima da je drugačija. Trebala je razotkriti trulež koja se gnojila ispod šarmantne fasade grada.

Prilika je došla u obliku dokumenta koji je procurio. Detaljan raspored unosnih ugovora koje dodjeljuje Gradsko vijeće pod kontrolom Možemo, SDP-a i tajnih dogovora HDZ-a, prepun dokaza o makinacijama. Mreža prijatelja puni svoje džepove dok se gradska infrastruktura raspada.

Marija je držala dokument u ruci, papir tanak, ali težak od težine besramnosti. To je bilo to. To je bila njezina prilika da zada odlučujući udarac.

Ali otkrivanje je nosilo značajne rizike. HDZ je bio moćan stroj, s dubokim džepovima i još dubljim vezama. Ne bi oklijevali ocrniti je, iskopati prljavštinu, učiniti sve što je potrebno da je ušutkaju.

Njezin je tim bio podijeljen. Neki su pozvali na oprez, sugerirajući joj da anonimno procuri informacije u medije. Drugi, potaknuti pravednim bijesom, zahtijevali su da odmah izađe u javnost, razotkrivajući HDZ lešinarima kakvi su bili.

Marija se borila s odlukom. Znala je da Zagreb, a zapravo i cijela Hrvatska, gleda. Ovdje se nije radilo samo o pobjedi na izborima. Radilo se o dokazivanju da je čist, neovisan politički put moguć. Radilo se o demontaži ukorijenjene klike koja je predugo mučila naciju.

Napokon je napravila svoj izbor. Ne bi se skrivala u sjeni. Stajala bi uspravno, suočila se s olujom i dopustila da joj istina bude štit.

Sazvala je konferenciju za novinare. Soba je brujala od iščekivanja dok su se novinari gomilali, kamere su im bljeskale, a lica su im iščekivala. Marija je zakoračila na podij, s dokumentom koji je procurio u ruci.

“Danas”, započela je, jasnim i nepokolebljivim glasom, “pokazat ću vam rak koji izjeda naš grad. Danas ću razotkriti istinu.”

Kad je počela govoriti, znala je da je ovo više od obične političke bitke. Bila je to bitka za dušu Zagreba. Bitka za budućnost Hrvatske. A Marija Selak Raspudić bila je spremna na borbu. Počela je borba za Zagreb i za poštenje.

Tekst i foto/ Božidar Bebek/ Totalno.HR