Marija nas vodi do vrata pobjede, gdje nada pali zoru, Jer zagrebačko srce divlje kuca, a u vašim rukama neće biti mirno
Dok su sirene zavijale i prašina se slegla, nezavisna kandidatkinja za gradonačelnicu Zagreba, Marija Selak Raspudić je stajala uspravno, visoko podignutog čela. Bila je to revolucija. Prikupila je tih 7.000 potpisa purgera i purgerica ne samo za izbore, već i za grad spreman povratiti svoju dušu. Borba je tek počela, a sa svojim pristašama na svojoj strani, bila je spremna za sve što slijedi – koaliciju ili bez nje, poštenu i sposobnu, unatoč svim izgledima.
Poezija koju sam napisao, zahvalnost Marije Selak Raspudić, kritike praznih obećanja, voljene suštine Zagreba kako je opisana i poziva na pobjedu. Poezija koju možete pročitati u nastavku bilježi duh zajedništva, otpornosti i ljubavi prema gradu, istovremeno izazivajući osjećaj nade i odlučnosti.
“Potpisi su podneseni, borba napokon počinje, Zbor glasova koji se dižu iz srca kamena, Marija, stojiš kao svjetionik u nadolazećoj oluji, Zahvaljujući svakoj ruci koja je posudila svoju tintu, svakoj duši koja se usudila sanjati.
Hvala vam na potpisima, urezanim poput obećanja na papiru, Za svaki znak podrške, svaki iskreni pogled koji se susreo s tvojim, Za savjet šaputao u sjeni drevnih tornjeva, Vi niste samo glasači – vi ste puls ovog grada, razlog zbog kojeg diše.
Zagreb, umoran od šupljih riječi i raspadajućih prijestolja, Gdje vlasti posustaju, a interesi tkaju svoje mreže, Vrijeme je da se razbiju lanci zanemarivanja i prijevare, Služiti ljudima, a ne duhovima prolazne gozbe moći.
O, Zagreb, lijep i veličanstven kao čelik, Put mog života prolazi tvojim vijugavim ulicama, Gdje vjetar iz Medveščaka u pjesmu isprepliće krošnje javora, I udarci iz Griča u podne, preko Trga, hrabri i snažni.
Golubovi se uzdižu u nebo poput prolaznih sekundi milosti, Tvoja me toplina obavija nježnim zagrljajem melankolije, Utočište za sanjare, kolijevka za prve korake poduzete same, Grad u koji se vraćamo, bez obzira na to koliko smo daleko lutali.
Marija, vodi nas dalje kroz ove uličice, S vatrom naroda kao svojim nepokolebljivim štitom, Vodi nas do vrata pobjede, gdje nada pali zoru, Jer zagrebačko srce divlje kuca, a u vašim rukama neće biti mirno.”
Autor/ Božidar Bebek/ Totalno.HR/ Foto/ Ilustracija/ Totalno.HR
