Marija Selak Raspudić zapalila je iskru, nadu da možda, svane novo doba hrvatske politike

Gledao sam političku dramu kako se odvija sa svog uobičajenog mjesta u kafiću na uglu Dolca, gledatelja u predstavi koja se činila i poznatom i čudno novom. Zrak u Zagrebu bio je gust od iščekivanja. Izborni plakati zalijepili su svaku dostupnu površinu, svaki se suočio s obećanjem, molbom, izazovom. No, među morem poznatih lica istaknula se jedna: Marija Selak Raspudić.

Bila je anomalija, zvijezda u usponu u zviježđu iskusnih, često iscrpljenih političara. Ankete su bile neporecive; bila je druga iza … Pa, to je bilo pitanje, zar ne? Sadašnji gradonačelnik Zagreba, nacionalne ličnosti Možemovaca, činilo se da su svi oni u njezinoj sjeni. Šaputanja su slijedila nakon njezina imena – “neovisna”, “vjerodostojna”, “iskrena”. Bile su to riječi koje se rijetko povezuju s hrvatskom politikom, riječi koje su odjekivale u javnosti umornoj od praznih obećanja i ukorijenjene moći.

Stara garda, HDZ -a i SDP-a, abecedna juha stranaka koja je tako dugo dominirala krajolikom, činila se uzdrmanom. Njihova uobičajena taktika, blaćenje i ideološke bitke, kao da su izgubile svoju moć kada su bile usmjerene na Mariju. Stajala je čvrsto, svjetionik dosljednosti u moru promjenjivih saveza i prekršenih zakova.

Promatrao sam njezine skupove, gomile privučene nečim više od političkih obećanja. U njoj su vidjeli odraz vlastitih želja – čežnju za integritetom, zahtjev za odgovornošću, nadu u bolju budućnost. Govorila je o praktičnim rješenjima, o rješavanju svakodnevnih borbi “purgera” i “puregrica”, građana Zagreba. Nije se upuštala u umorne rasprave iz prošlosti; usredotočila se na sadašnjost, na potrebe ljudi.

Njezin je spol također bio značajan. U zemlji u kojoj je politika još uvijek uglavnom bila muška domena, Marija je predstavljala proboj, simbol osnaživanja žena koje su težile vodećim ulogama u svim sektorima. Predstavila je viziju Hrvatske u kojoj kompetentnost i karakter, a ne spol, određuju nečiji uspjeh.

Kampanja se intenzivirala, napadi su postajali sve osobniji, očajniji. Ali Marija je ostala nepokolebljiva, a njezina je odlučnost naizgled ojačana nedaćama. Govorila je o hrabrosti, o žrtvama koje su potrebne da bi bila iskrena, o velikodušnosti koja je definirala istinsko vodstvo.

Sa svoje točke gledišta, pijuckajući kavu i gledajući kako se odvija ljudska drama, nisam mogao predvidjeti ishod. Ali mogao sam osjetiti pomak, suptilnu, ali neporecivu promjenu u političkim vjetrovima. Marija Selak Raspudić zapalila je iskru, nadu da možda, samo možda, svane novo doba hrvatske politike. Samo će vrijeme pokazati hoće li ta zora svanuti, ali mogućnost, čista smjelost toga, bila je dovoljna da me natjera da gledam. Sudbina Zagreba, a možda čak i Hrvatske, visila je o koncu, a ja, skromni promatrač, bio sam spreman svjedočiti odvijanju ove neobične priče.

Tekst i foto/ Božidar Bebek/ Totalno.HR