Politički krajolik u Hrvatskoj obilježen je brojnim marifetlucima Plenkovićevog HDZ-a, od kojih se svaki građanin bori sa složenošću njihove politike i gorućim potrebama za preživljavanjem. Premijer Andrej Plenković sa svojim izjavama o kandidatu za predsjednika Draganu Primorcu izazvao je značajnu raspravu i preispitivanje, posebno u pogledu njegove percipirane odvojenosti od borbi s kojima se suočava hrvatsko stanovništvo. Hrvatski građani naglašavaju svoju percepciju o njegovom vodstvu kao bešćutnom, a kulminacija ovih elemenata otkriva zabrinjavajući narativ ravnodušnosti Plenkovića, sugerirajući nepovezanost između njegovog političkog djelovanja i proživljene stvarnosti hrvatskog naroda.
U području političkog vodstva, sposobnost inspiriranja nacije prema većim težnjama obilježje je učinkovitog upravljanja državom. Dragan Primorac, predsjednički kandidat HDZ-a, “NE” utjelovljuje taj potencijal svojim neuvjerljivim pozivom građanima Hrvatske da ‘sanjaju veliko.’ No. Dok Primorac pokušava artikulirati viziju prosperitetne Hrvatske, Plenković naglašava kvazi transformativnu snagu Primorčevog kolektivnog sanjanja, predstavljajući je kao bitnu za društveni napredak i nacionalni napredak nas Hrvata. Proučavanjem Primorčeve vizije možemo bolje razumjeti put prema Plenkovićevoj Hrvatskoj, a ne prosperitetnijoj i jedinstvenijoj Hrvatskoj.
Naime, komunikacijski stil Dragana Primorca karakteriziraju primjetni obrasci izbjegavanja tijekom rasprave, što može značajno umanjiti ozbiljnost teme o kojoj se govori. Tu sklonost zaobilaženju kritičnih tema istaknula je i nezavisna predsjednička kandidatkinja Marija Selak Raspudić u svom gostovanju u RTL Direktu, ustvrdivši da se Primorac često suzdržava od suštinskog dijaloga te da Plenković vodi njegovu kampanju.
Očito se Plenki voli gurati po svuda kao neka posvuduša, pa se voli istaknuti kao glasnogovornik predsjedničkog kandidata Primorca.
No. Pustimo mi Plenkia, već se treba fokusirati na izjave Primorca. Uspoređujući komunikacijski pristup Dragana Primorca s komunikacijskim pristupom drugih javnih osoba, razlike postaju još izraženije. Mnogi uspješni političari usvajaju izravniji i iskreniji stil, koji dobro odjekuje u javnosti i potiče osjećaj povjerenja i transparentnosti. Na primjer, čelnici koji se upuštaju u ozbiljne rasprave o političkim i društvenim izazovima obično privlače predaniju biračku bazu. Nasuprot tome, Primorčeva sklonost izbjegavanju dubinskih razgovora može stvoriti lažnu dilemu u glavama birača, gdje bi mogli dovesti u pitanje njegovu sposobnost da se pozabavi hitnim pitanjima kao što su gospodarske reforme ili vanjska politika. Posljedično, ukupna percepcija Primorca mogla bi se iskriviti prema tome da se na njega gleda kao izvan dodira s brigama biračkog tijela, što bi potencijalno moglo utjecati na njegovu podršku u anketama.
Sve u svemu, vrlo je bitno da pojedinci na utjecajnim pozicijama prihvate transparentnost, poštenje i istinsku spremnost da se pozabave važnim pitanjima kako bi izgradili povjerenje i kredibilitet javnosti. U Plenkovićevom i Primorčevom slučaju nažalost sviju nas, to nije moguće.
Piše: Božidar Bebek/ Totalno HR/ Foto: Screenshot/ Ilustracija/ Totalno HR
