Obljetnica raketiranja Banskih dvora! Plenković objasnio kako je bombardiranje Banskih dvora od terorističke JNA armije oblikovalo hrvatsku odlučnost: “trajnu zahvalnost dugujemo hrvatskim braniteljima, koji su najviše zaslužni za postizanje slobode”
Težina povijesti snažno je zacijelila na zgradu hrvatske Vlade dok se premijer Andrej Plenković približavao ploči. Polaganje lovorovog vijenca u znak obilježavanja 34. godišnjice granatiranja Banskih dvora od agresora JNA bila je duboko svečana spoznaja nasilnog kuhača srbijanske agresije i JNA armije iz kojeg je proizašla pobjedom moderna hrvatska neovisnost. Ovaj memorijalni čin, izveden na mjestu gdje ostaje urezana srž identiteta hrvatske nacije, služio je kao emotivan podsjetnik da put do slobode nije bio popločan pregovorima, nego oštrim, brutalnim izazovima.
Tog ključnog dana, 7. listopada 1991., sjedište hrvatske vlasti, Banski dvori, bilo je izloženo izravnom raketnom napadu snaga JNA. Bio je to hladan pokušaj odrubljivanja glave državnom vodstvu u nastajanju, usmjeren na prvog hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana i najviše slojeve vlasti. Bio je to napad na samu ideju hrvatskog suvereniteta. Iako je fizička šteta bila ogromna, namjeravani psihološki udarac spektakularno je propao, postigavši upravo suprotno od svog vojnog cilja.
Plenković, osvrćući se na povijesni trenutak, istaknuo je koliko je ovaj čin nasilja bio suštinski povezan s konačnom deklaracijom slobode. „Taj 7. listopada 1991. bio je zaista presudan,“ rekao je, prisjećajući se neumornog pritiska koji je bio vršen na naciju koja se borila za priznanje i opstanak. Pokušaj na živote lidera Hrvatske, umjesto da izazove strah i podjele, zapalio je žestoku, ujedinjujuću odlučnost diljem zemlje. Uklonio je svaku preostalu dvojbenu situaciju u pogledu položaja Hrvatske unutar raspadajuće bivše zločinaćke federacije Jugoslavije.
U povodu 34. obljetnice raketiranja Banskih dvora tadašnji premijer Franjo Gregurić i pročelnica ureda predsjednika Tuđmana Zdravka Bušić položili su lovorov vijenac na zgradi hrvatske Vlade. Taj napad JNA i pokušaj likvidacije predsjednika Tuđmana i državnog vodstva dodatno su… pic.twitter.com/AyGfNpWFfZ
— Andrej Plenković (@AndrejPlenkovic) October 7, 2025
Odgovor je bio trenutni i povijesni. U snažnom prikazu prkosa i neuništive volje, Hrvatski sabor je donio ključnu Odluku o prestanku svih državnopravnih veza s ostalim republikama i pokrajinama tadašnje SFRJ već sljedećeg dana, 8. listopada 1991. Granatiranje vladinih sjedišta nesvjesno je pružilo konačno, nepobitno moralno i pravno opravdanje za apsolutno odvajanje. Hrvatska je bila prisiljena, pod prisilom, formalizirati svoju neovisnost.
Plenković je istaknuo ovaj brzi prijelaz od ciljanog napada do odlučne zakonodavne akcije: „Već sljedeći dan, Hrvatski sabor svojim je odlukama prekinuo sve državno-pravne veze s bivšom zemljom, a Hrvatska je snažno krenula putem međunarodnog priznanja.“ Ovaj diplomatski put kulminirao je ključnim kolektivnim odobravanjem Europske zajednice 15. siječnja 1992. — potvrdom teško stečenom na bojištima od strane hrvatskih branitelja i u vladinim dvoranama.
Premijer je bio jasan da se to sjećanje mora očuvati, ne kao izvor nezadovoljstva, nego kao neophodna osnova nacionalnog karaktera. Naglasio je duboku, trajnu zahvalnost koju dugujemo hrvatskim braniteljima, “koji su najviše zaslužni za postizanje slobode.” Njihova žrtva, u kombinaciji s otpornosti iskazanom u trenucima poput napada na Banske dvore, omogućila je Hrvatskoj da naposljetku postane punopravni i respektabilni subjekt međunarodnog prava.
Kako sjećanje na težak put polako blijedi s svakim proteklim naraštajem, Plenković je naglasio važnost aktivnog obilježavanja tih oblikovnih događaja. Istaknuo je ključnu ulogu onih koji su sudjelovali u tom teškom procesu, osiguravajući da i dalje “podsjećaju hrvatsku javnost na težak put koji je Hrvatska morala proći kako bi stekla svoju neovisnost, slobodu i demokraciju.”
Godišnjica napada na Banske dvore služi kao suosjećajna točka sjećanja, podsjećajući sve Hrvate da je njihova moderna, demokratska država rođena iz ogromnih teškoća i odlučne hrabrosti. Ona stoji kao svjedočanstvo da čak i najbrutalniji pokušaji da se sruši volja nacije mogu postati sila koja učvršćuje njezino jedinstvo i odlučnost. Upravo je to temeljno sjećanje, urezano u ožiljke na zgradi Vlade, ono što vodstvo obećava prenijeti, osiguravajući naslijeđe onih koji su se borili i žrtvovali za pravo na samoopredjeljenje.
Autor/ Totalno.HR
