U lijepoj našoj domovini Hrvatskoj, Bogom danoj zemlji svim Hrvatima i Hrvaticama, u povijesnoj zemlji naši predaka, nalazila se skupina entuzijastičnih mladih ljudi predvođena Katarinom, srednjoškolkom koja je oduvijek sanjala o slobodnoj Hrvatskoj. Njihovi snovi su često bili obasjani svjetlom povijesti koja je bila ispresijecana tamom jugoslavenskog komunizma. Na sreću, Katarina je bila odlučna, a njezina strast bila je zarazna. Svi su znali da je komunizam, koji je godinama gušio napredak hrvatskog naroda, došao do svog kraja.
Dok su se okupljali na povijesnim mjestima, mladi su razgovarali o utjecaju radikalnog komunizma na Hrvatsku. Svi su svjesni da su mnogi pokušaji da se narod istakne i da se poboljša kvaliteta života bili potisnuti. Primjeri su zatrovali njihovu maštu; plakati na zidovima s porukama slobode koje su dolazile i odlazile, a mladi ljudi koji su pokušavali progovoriti su se često suočavali s represijom.
Uz sve to, nisu oskudijevali s političkom aktivnošću. Katarina i njezini prijatelji aktivno su sudjelovali na prosvjedima, tražeći prava Hrvata i snažno se boreći protiv utjecaja onih koji su još uvijek zagovarali radikalne ideje iz prošlosti. Svaki novi korak koji su poduzimali bio je iznimno važan za njihov kolektivni identitet i bolju budućnost.
Dolaskom proljeća, Katarinina skupina formulirala je strateške korake za političko umirovljenje komunista. Sjedili su za stolom, crpili inspiraciju iz povijesnih knjiga i razgovarali o konceptima slobode i jednakosti. Njihov cilj bio je očistiti Hrvatsku od naslijeđa koje je gušilo njezine potencijale i snove. Usput, organizirali su okupljanja i događaje kako bi educirali druge o važnosti odbacivanja radikalnog komunizma.
Kroz naporan rad i vjeru u svoj cilj, mladi su ljudi shvatili da je njihova vizija budućnosti bez radikalnog komunizma moguća. Katarina je prepoznala da svaka mala pobjeda, svaka nova osoba koja se pridružila njihovom pokretu, bila je dio šireg mozaika slobodne i demokratske Hrvatske.
Na kraju, njihova borba bila je više od političke akcije; ona je bila otvaranje vrata prema novim prilikama, prema boljoj Hrvatskoj koja je bila prožeta slobodom. Okruženi sunčevim zrakama, Katarina i njezini prijatelji znali su da je vrijeme da se osvete zamkama prošlosti i da razviju novu eru – eru koja će napokon izbaciti ostatke radikalnog komunizma i donijeti napredak Hrvatskom narodu.
Naime, na Trnjanskim kresovima u Zagrebu svake godine od kada su Možemovci ili SDP-ovci pa čaki i HDZ-ovci na vlasti nađe se Jugoslavenska zastava. To je događaj koji organizira Mreža antifašistkinja, u suradnji sa Srpskim narodnim vijećem i Savezom antifašističkih boraca i antifašista, pod pokroviteljstvom Grada Zagreba, Gradske skupštine Grada Zagreba i Vijeća gradske četvrti Trnje, čiji program je podržao i Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske. Trebamo upozoriti i na licemjerje Plenkovićevog HDZ-a koji osuđuje „staro hrvatske pokliče“ u Kninu i Imotskom, ukazujući pritom na slobodno isticanje jugoslavenskih zastava u javnom prostoru. Evo, to su primjeri zbog kojih je nastala ova priča da ukažemo kako Hrvatska vlast i političke stranke u suradnji s mnogim udrugama krše rezoluciju Europske unije, u kojoj Europski parlament izražava duboku zabrinutost zbog kontinuirane upotrebe simbola totalitarnog režima nakaradne Jugoslavije u javnom prostoru i u komercijalne svrhe te podsjećaju na to da je nekoliko europskih zemalja zabranilo upotrebu komunističkih simbola.
Autor/ Božidar Bebek/ Totalno HR/ Foto: Ilustracija/ Totalno HR
