U gradu Zagrebu, živjela su dva prijatelja, Marko i Ivana, koji su uvijek pratili politička zbivanja u svojoj zemlji Hrvatskoj. Njihove rasprave o ekonomiji, pravima građana i sigurnosti postale su svakodnevni ritual. Osobito su se bavili likom i djelom premijera Andreja Plenkovića, politiku su pratili pomno i s nadom, jer su vjerovali da im vodič može donijeti bolju budućnost.
Na početku Plenkovićeve karijere, Marko i Ivana su ga gledali s divljenjem. Njegov pristup prema narodu bio je pun empatije; sudjelovao je na skupovima s ljudima, komunicirao s njima i slušao njihove probleme. Izgledao je kao lider koji poštuje ljude i njihove potrebe, a njegovi su govori inspirirali mnoge. S vremenom, Plenković je stekao veliku podršku i povjerenje među građanima, dok su imali osjećaj da su njihove nade u bolju budućnost konačno oživjele.
Međutim, nakon nekog vremena, iznenada je došlo do promjene. Plenkovićeva politika počela se preokretati; odluke su postale autoritarne, a povjerenje koje je nekoć zarađivao sve više se gubilo. Umjesto dijaloga i razumijevanja, radije je odabirao ignorirati poteškoće s kojima se narod suočavao. Incidenti poput nasilnih reakcija na prosvjede i ignoriranje zahtjeva građana za pravdu jasno su pokazali njegovu bešćutnost prema njihovoj patnji. Marko i Ivana su bili zapanjeni; nije mogao biti onaj Plenković kojeg su poznavali.
Njegova promjena izazvala je reakcije građana i oporbe. Pojavili su se glasovi koji su osudili njegov autoritativni pristup. Jamstva ljudskih prava, koja su se nekoć činila neupitna, postala su tema za raspravu. Prijatelji su se često svađali o tome kako bi se Plenković mogao vratiti na pravi put i ponovno pridobiti povjerenje naroda. Je li bilo nade za oporavak ili je Hrvatska završila s vođom koji je postao bešćutan kao rezultat politike koju je odabrao?
U svemu tome, Marko je počeo pisati javne peticije, dok je Ivana prisustvovala okupljanjima i poticala ljude da se bore za svoja prava. Njihovi su se glasovi čuli, ali hoće li to biti dovoljno? Sve dok su postojali ljudi poput Marka i Ivane, nada u povratak povjerenja među narodom nije nestajala. Kako su se događaji odvijali, postalo je očito da se promjene ne događaju same od sebe, nego da ih treba izvesti s kolektivnom snagom zajednice.
Na kraju, iako je Plenković zasjenio put do vlastitih ambicija, svi su se pitali može li se možda pokajati i pokušati obnoviti veze koje je izgubio. Priča o njegovoj vladavini ipak nas uči da bez obzira koliki neki vođa postao, jedino uz uzajamno poštovanje i empatiju može zadržati svoje ljude uz sebe. A Marko i Ivana znali su da tu priču moraju ispisati sami, bez obzira na to koliko teško bilo.
Tekst i foto: Božidar Bebek/ Totalno HR
