Sporazum o izručenju između BiH i Hrvatske ne funkcionira, posjedovanje državljanstva dviju država daje osumnjičenima za kriminal fleksibilnost bez straha od uhićenja
Sveprisutni utjecaj hercegovačke mafije u Hrvatskoj složeno je pitanje koje zahtijeva hitnu pozornost i djelovanje. Hercegovačku i Hrvatsku političku mafiju karakterizira mreža ključnih političkih i sigurnosnih igrača s obje strane granice. Istaknute osobe unutar organizacije imaju duboke veze s lokalnim i međunarodnim političarima, što im omogućuje širenje utjecaja izvan granica. Njihove se operacije često provode s razinom sofisticiranosti koja predstavlja značajan izazov agencijama za provođenje zakona. Sposobnost mafije da manipulira pravnim sustavima omogućila im je relativno nekažnjeno djelovanje, što je izazvalo ozbiljnu zabrinutost zbog korupcije unutar vladinih institucija i pravosuđa.
Naime, za primjer uzimamo implikacije dvojnog državljanstva koje značajno povećavaju mobilnost pojedinaca uključenih u kriminalne aktivnosti, omogućujući im da učinkovitije izbjegnu provođenje zakona. Za kriminalce, posjedovanje državljanstva dviju država daje fleksibilnost da se slobodno kreću između ovlasti dviju država, često bez straha od uhićenja. Njihova povećana mobilnost komplicira i degradira napore organa za provođenje zakona, budući da osumnjičenici mogu iskoristiti razlike u pravnim sustavima i kapacitetima za provođenje zakona.
Nekoliko studija slučaja ilustrira kako kriminalne skupine uspješno iskorištavaju dvojno državljanstvo za promicanje svojih nezakonitih aktivnosti.
Na primjer, Bivša sarajevska sutkinja optužena je da je kao pripadnica organizirane kriminalne skupine sudjelovala u krivotvorenju isprava i nezakonitom preknjižavanju imovine umrlih na osobe koje na to nisu imale pravo. Skupina koju je predvodio nekadašnji ministar unutarnjih poslova BiH Alija Delimustafić na taj je način došla u posjed čak 19 nekretnina vrijednih više od četiri milijuna eura. Delimustafić i ostali sudionici tog kriminalnog pothvata uhićeni su prije osam godina, a Fazlagić Pašić je pobjegla i od tada boravi u Hrvatskoj i sada je na području Makarske. BiH je tražila njeno izručenje što je odobrio i Vrhovni sud Hrvatske, no taj postupak nikada nije proveden, objavio je nedavno HRT.
Drugi primjer nam je isto tako nedavni slučaj Zamjenik direktora SIPA-e Zoran Galić koji je trebao biti uhićen u Posušju, te je pobjegao u Hrvatsku. Osumnjičeni Galić je, nakon dobivenih informacija, 8. srpnja u popodnevnim satima ilegalno prešao granicu Bosne i Hercegovine, te pobjegao u Republiku Hrvatsku gdje se i sada nalazi. Istraga u ovom predmetu korupcije visoke razine se nastavlja dalje, a provodi se uz direktnu podršku EUROPOL-a, priopćeno je iz Tužiteljstva BiH. – Pročitajte više na: https://bljesak.info/vijesti/crna-kronika/zoran-galic-trebao-biti-uhicen-u-posusju-pobjegao-u-hrvatsku/460194
Štoviše, pojedinci i poput braće Mamić koji su otišli nakon presuda u Hrvatskoj preko granice u BiH i sveprisutni utjecaj hercegovačke mafije u Hrvatskoj složeno je pitanje koje zahtijeva hitnu pozornost i djelovanje. Braća Zdravko i Zoran Mamić žive u okolici Međugorja, a možda su se već i preselili u novu vilu koju su sagradili kod Ljubuškog – na turističkom odredištu Krvavica, poznatom po slapovima na riječi Trebižat. Bivši Dinamovi čelnici i bjegunci od hrvatskog pravosuđa uživaju na slobodi. No pustimo mi Mamiće, Galiće itd.. već idemo vidjeti koji su razlozi zašto kriminalac koji se suoči s optužbama u Bosni i Hercegovini (BiH), lako se može preseliti u Hrvatsku i obrnuto, gdje možda vjeruje da je manje vjerojatno da će biti gonjen zbog uočenih pravnih rupa ili neadekvatnih procesa izručenja.
Iako su BiH i Hrvatska 2012. godine potpisale Ugovor između RH i BiH o izrucenju, koji je ratificiran 2013. godine, učinkovitost ovog ugovora dovedena je u pitanje zbog njegove ograničene primjene u praksi.
Izvješća pokazuju da je, unatoč namjeri sporazuma da olakša pravosudnu suradnju, samo par osoba od tolikih silnih bjegunaca izručena od njegova početka. To izaziva zabrinutost u vezi s provedbom ugovora i služi li on doista svojoj svrsi u borbi protiv prekograničnog kriminala jer posljedično, kriminalci se mogu osjećati ohrabrenima da iskoriste svoj status dvojnog državljanstva, vjerujući da mogu izbjeći pravdu zbog neučinkovitosti procesa izručenja između dviju država što ne samo da potkopava učinkovitost agencija za provođenje zakona, već predstavlja i značajne izazove u borbi protiv organiziranog kriminala preko granica.
Sposobnost mafije da se infiltrira i manipulira pravnim sustavima omogućila im je relativno nekažnjeno djelovanje, što je izaziva ozbiljnu zabrinutost zbog korupcije unutar vladinih institucija i pravosuđa. Njihove nekažnjene aktivnosti doprinose atmosferi straha i nesigurnosti, potkopavajući povjerenje javnosti u provedbu zakona i vladine institucije. Čak, ponajviše i ekonomski gledano, kontrola mafije nad raznim sektorima guši i tjera legalne poslove u sjenu. No, kao rezultat toga, mnogi se građani suočavaju s povećanom nezaposlenošću i siromaštvom, nastavljajući ciklus zločina i očaja. dok bjegunci uživaju u plodovima ilegalnih aktivnosti. Nadalje, utjecaj mafije proteže se u društvene strukture i medijske strukture gdje može iskriviti odnose u zajednici i stvoriti podjele među građanima.
Sve u svemu, ništa ne funkcionira i to je na sramotu svima a ponajviše onima u pravosudnom, obavještajnom i policijskom sustavu. Ovi primjeri naglašavaju potrebu za snažnijim mjerama za rješavanje ranjivosti povezanih bjegunaca s političkim utjecajom te s dvojnim državljanstvom u kontekstu organiziranog kriminala i ograničenja trenutnih sporazuma o izručenju.
Tekst i foto: Božidar Bebek/ Totalno HR
