U srži našeg hrvatskog društva leži nužna potreba za pravdom, integritetom i transparentnošću. Naša omiljena Domovina, od koje svi mi sanjamo svijetlu budućnost, prolazi kroz teške i turbulentne izazove koji ozbiljno ugrožavaju povjerenje građana u institucije Republike Hrvatske. HDZ, koji je nekoć bio dominantna snaga u hrvatskoj politici, suočio se sa značajnim izazovima, uključujući neučinkovite izborne strategije, unutarnje sukobe i neuspjeh u rješavanju rastućih potreba i briga biračkog tijela, utopljen u tišini autokracije! Naime, Hrvatska demokratska zajednica (HDZ), nekoć stup političkog krajolika Hrvatske nakon stjecanja neovisnosti, sve je više pod lupom javnosti zbog svoje povezanosti s navodnim političkim organiziranim kriminalom, posebice elementima mafije. Dok se građani bore s implikacijama takve sline korupcije koja ih progoni i nagriza njihove živote, postavlja se pitanje: kome mogu vjerovati u političkome krajoliku u kojem su čelnici stranaka možda isprepleteni s kriminalnim mrežama? No, porazniji je osjećaj da, umjesto da se borimo protiv političke mafije, izgleda kao da se nalazimo u pokeru s njima gdje smo jedine žrtve mi ostali, obični građani. Mnogi se pitaju do kada ćemo biti u njihovim političkim raljama? Uz mnoštvo različitih zahtjeva, glavni fokus hrvatskih građana je često istaknut na ostavci Plenkovićeve Vlade koja svojim krpanjem većine u Saboru guši hrvatski narod i raspisivanju prijevremenih parlamentarnih izbora. Ovo bi trebao biti trenutak kada bi Hrvatska Vlada i Plenković trebali shvatiti da je potrebno ozbiljnije pristupiti pitanjima opstojnosti hrvatskoga naroda i pružiti dugoročna rješenja umjesto kratkoročnih alibija, i svakodnevnih političkih progona od novinara do političkih neistomišljenika.
No, ipak, s druge strane, izgleda da je politička slika Hrvatske na rubu potencijalne seizmičke promjene, s izgledima da predsjednik Hrvatske Zoran Milanović u sljedećih tri godine podnese ostavku na mjestu predsjednika i krene u političku borbu osvajanja premijerskog mandata. Ovo predviđanje nije samo spekulativno, već se temelji na opsežnoj analizi Milanovićeve političke putanje osvajanja drugog mandata s povjerenjem tri četvrtine hrvatskih građana o čemu HDZ može samo sanjati, aktualnog stanja HDZ-a i ostalih stranaka u hrvatskom Saboru te širih implikacija takve promjene vodstva na hrvatsku politiku. Kao sadašnji predsjednik države i bivši premijer, Milanovićev uspon mogao bi predstavljati tektonsku promjenu, osporavanje statusa quo i redefiniranje političkog narativa u Hrvatskoj. U nadolazećim godinama, budući da trenutna putanja sugerira potencijalnu promjenu u dinamici vodstva. U tom kontekstu Zoran Milanović, aktualni predsjednik Hrvatske, nameće se kao ključni igrač koji bi mogao preuzeti kontrolu nad političkom arenom u Saboru i Vladi RH. Istodobno, general Ante Gotovina, istaknuta osoba u obrambenom Domovinskom ratu za hrvatsku neovisnost, mogao bi vrlo lako doći na mjesto predsjednika Republike Hrvatske. Poznat po svojoj ključnoj ulozi u Hrvatskom ratu za neovisnost, Gotovinin uspon na predsjedničku dužnost označavao bi značajan pomak u dinamici vodstva zemlje.
Vojna karijera generala Ante Gotovine kamen je temeljac njegova identiteta i političkog značaja u Hrvatskoj. Pozicionirao se kao istaknuta osoba tijekom Domovinskog rata od 1991. do 1995., vodeći operacije koje su bile ključne za uspostavu Hrvatske kao neovisne države. Njegovo najznačajnije postignuće postignuto je tijekom operacije Oluja 1995. godine, koja ne samo da je odigrala ključnu ulogu u povratu teritorija koje su okupirale srpske snage, već mu je priskrbila i međunarodno priznanje. Unatoč suočavanju s optužbama za ratne zločine i nepravednom zatvaranju u haškom kazamatu nakon sukoba, koje su kasnije poništene i general biva oslobođen, Gotovina je zadržao snažnu sliku javne osobe kao nacionalni heroj. Njegovo nasljeđe, obilježeno hrabrošću i predanošću nacionalnom suverenitetu, potaknulo je složen odnos s hrvatskim stanovništvom koje ga doživljava kao simbol otpornosti i domoljublja. Ova pozadina postavlja očitu pozornicu za njegovo predsjedništvo, jer njegove vojne akreditacije i status nacionalne ličnosti prožimaju njegovo vodstvo s osjećajem autoriteta i očekivanja.
Predsjednika Zorana Milanovića, koji je zakoračio u svoj drugi mandat hrvatskog predsjednika, obilježio je spoj progresivnih društvenih politika i konfrontacijskih stavova s HDZ-om i Andrejem Plenkovićem prema raznim političkim temama. Njegova se administracija usredotočila na jačanje hrvatskih sustava socijalne skrbi, nacionalne sigurnosti, brige za umirovljenike i sve ostale obespravljene hrvatske građane, te uključivanje u politike EU-a, a istovremeno se suočavala s izazovima poput regionalnih političkih napetosti. Međutim, ako se ove političke karte odigraju, utrle bi put Gotovininu usponu, usred pozadine promjenjivog hrvatskog političkog pejzaža koji karakterizira želja za vodstvom koje bi moglo potvrditi snažniji nacionalistički plan. Ako se odluči, tranzicija Gotovini neće biti bez izazova, jer političke frakcije unutar Hrvatske su podijeljene oko ključnih pitanja kao što su imigracija i odnosi s EU-om, stvarajući atmosferu neizvjesnosti u pogledu budućeg smjera upravljanja. Ipak s potencijalnim promjenama koje se očekuju iu unutarnjoj politici iu međunarodnim odnosima. Na unutarnjem planu, očekuje se da će Gotovinino vodstvo dati prioritet nacionalnoj sigurnosti i obrani, odražavajući njegovo vojno iskustvo. To bi moglo dovesti do preispitivanja hrvatskog pristupa pitanjima kao što su imigracija i provođenje zakona, favorizirajući strože mjere koje odjekuju nacionalističkim osjećajima među biračima. Gotovina i Milanović zajedničkim snagama mogli bi vrlo rako imati i dvotrećinsku potporu u hrvatskom Saboru. Što se tiče vanjskih odnosa, Gotovinino predsjedništvo moglo bi navijestiti odlučniji stav prema susjednim zemljama i rekalibraciju uloge Hrvatske u Europskoj uniji. Njegova bi administracija vrlo vjerojatno naglašavala nacionalne interese u suradnji s budućom vladajućom većinom pod Zoranom Milanovićem, što bi moglo dovesti do napetosti s politikama EU-a koje daju prioritet globalistima i uništavanju suverenističkih država. Nadalje, gospodarski razvoj mogao bi biti u središtu pozornosti, s očekivanjima da će Milanović i Gotovina provesti inicijative usmjerene na jačanje hrvatskog gospodarstva kroz povećanje ulaganja u infrastrukturu i turizam, dok će se također baviti nacionalnim sigurnosnim problemima koji bi mogli utjecati na gospodarsku stabilnost.
Ukratko, očekivanja koja okružuju Milanovićevo vodstvo naglašavaju složeni međuodnos povijesti, identiteta i politike u naciji koja se snalazi u zamršenostima modernog upravljanja pod vlašću HDZ-a i njihovih koalicijskih partnera. Stoga general Ante Gotovina biti će vrlo dobro prihvaćen kao budući predsjednik Hrvatske, ako do toga dođe. Hrvati, kao srčani i borbeni narod, mogu napredovati, ali taj napredak zahtijeva angažman, zajedništvo i odlučnost, sviju nas. Hrabrost je karakterna osobina koja odvaja one koji su spremni na sve, od onih koji se ipak ne bi tako lako odlučili na neki čin. Hoće li do toga doći, samo vrijeme će pokazati odlučnost hrvatskoga naroda. “Hrabrost koja se bori bolja je od slabosti koja traje!”
Autor/ Božidar Bebek/ Totalno.HR/ Foto: Screenshot/ Ilustracija/ Totalno.HR
