Tomislav Jonjić: Gdje bi Hrvatska bila, da nije toliko razarana i uništavana?

U svakom kutku Hrvatske, a osobito na svetim mjestima poput svetišta Majke Božje Remetske, osjećamo težinu prošlosti koja nas još uvijek proganja. Tomislav Jonjić, nezavisni kandidat za predsjednika Hrvatske, snažno ukazuje na pitanje koje prešućujemo: tretman pobijene djece u velikosrpskoj agresiji.

“REMETSKA MISA ZA POBIJENU DJECU – O duhovnome i političkom stanju Hrvatske malo što govori kao činjenica da ni sva pobijena djeca nemaju jednak tretman. U velikosrpskoj agresiji pobijena su 402 dječaka i djevojčice, ali se o tome šuti i u javnosti, šuti se u našim školama, šuti se u razgovorima naših političara sa srpskima ili u obraćanju međunarodnoj javnosti. Jer, kako nedavno reče predsjednik Vlade, Hrvatska nije bila žrtva agresije, nego je nastala iz sukoba, konflikta. A jučer je u svetištu Majke Božje Remetske fra Jozo Grbeš predvodio misu za te naše anđele, pobijene u današnjoj Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Da ih srpsko-jugoslavenski agresor nije pobio, koliko bismo novih obitelji imali, i koliko bi se do danas rodilo njihove djece, sad već možda i unuka? Gdje bi Hrvatska bila, da nije toliko razarana i uništavana?”, napisao je Jonjić putem profila na Facebooku , objavivši  fotografije sa Svete mise za ubijenu djecu u obrambenom Domovinskom ratu.

Ove nedavne riječi sa mise, koju je predvodio fra Jozo Grbeš, duboko resoniraju u našoj kolektivnoj svijesti. Postavljamo pitanje koje zahtijeva hitan odgovor – zašto se o ovom pitanju šuti? Prema dostupnim podacima, tijekom ratnih razaranja, živote je izgubilo 402 dječaka i djevojčica. To nije samo broj; to su potencijalne obitelji koje su mogle postojati, novi životi koji nikada nisu imali priliku započeti. Zamislite koliko bi danas imali djece, unuka, koliko bi obitelji bilo potpune da su ti nevini životi sačuvani. Ovo je snažna misao koja nas tjera na razmišljanje o demografskoj situaciji Hrvatske. Svaki izgubljeni život predstavlja dublji gubitak – gubitak budućnosti.

Nažalost, u našim školama se često šuti o ovim pitanjima. Naši mladi ljudi uče o povijesti koja zanemaruje ovu strašnu istinu. Kroz prizmu šutnje i ignoriranja, gubimo priliku da se suočimo s našom prošlošću i da poučimo buduće generacije o stvarnim posljedicama rata. Šutnja naših političara, uključujući i nedavne izjave predsjednika Vlade Plenkovića, poput onih koji sugeriraju da Hrvatska nije bila žrtva agresije, nego samo „sukoba“, umanjuje stvarne patnje i gubitke koje su mnogi pretrpjeli.

Činjenica je da je misa za pobijene dječake i djevojčice simbol našeg duhovnog otpora. Ona predstavlja ne samo sjećanje na izgubljene živote, već i poziv na akciju. Mi, kao društvo, moramo stati na kraj zaboravu i početi razgovarati o žrtvama koje zaslužuju svoje mjesto u našoj kolektivnoj povijesti. Vrijeme je da se oslobodimo okova prošlosti i na otvoren način progovorimo o onome što se doista dogodilo, jer bez priznavanja istine, ne možemo ići naprijed.

Stoga, podržavanje kandidata poput Tomislava Jonjića, koji se ne boji progovoriti o neugodnim istinama, može biti prvi korak prema izgradnji snažnije i pravednije Hrvatske. Njegov poziv na preispitivanje kako tretiramo uspomenu na nevine žrtve rata može postati pokretačka snaga za povijesnu pravdu, a time i put ka iscjeljenju naših duša i društva. Obveza je svakoga od nas da se sjećamo prošlosti, kako bismo izgradili bolju budućnost.

Autor/ Božidar Bebek/ Totalno HR/ Foto: Totalno HR