Vatrogasno društvo Bomba Croata u čileanskom Punta Arenasu ima 54 dobrovoljca, ali među mladima opada interes za tim opasnim zanimanjem što predstavlja izazov za brigadu koju su osnovali hrvatski emigranti prije 123 godine.
Subota je navečer u Punta Arenasu, gradu na jugu Čilea, ali 31-godišnji Pedro Mimiza nije u noćnom izlasku. Kada izađe s kolegama iz “4. vatrogasnog društva Bomba Croata” znači da gori u gradu sa 145.000 stanovnika.
“Zasad je mirno, ali nikad se ne zna”, kaže Mimiza za Hinu pored crvenog kamiona s hrvatskim grbom.
Taj “bombero”, odnosno vatrogasac, hrvatskih korijena u noćnom je dežurstvu. S kolegom i vozačem kamiona kupljenog 2014. gleda na mobitel. Kada prime poziv u pomoć obavještavaju kolege putem aplikacije Viper.
Bomba Croata je dobrovoljno vatrogasno društvo koje su osnovali hrvatski emigranti po dolasku u taj južnoamerički grad 1902. godine. Stigli su s obala Dalmacije u potrazi za poslom, a ubrzo su ti novi stočari, trgovci i poduzetnici formirali brigadu kako bi pomagali susjedima. Tako su im zahvalili na gostoprimstvu u toj dalekoj zemlji.
Društvo je dobilo broj 4 jer su prije njega u Punta Arenasu osnovane brigade “Bomba Magallanes”, “Bomba Chile” i “Bomba Alemana”.
Hrvatski emigranti su skupljali oruđe, uvježbavali se, a onda su kupili i prvo vozilo marke Studebaker dopremljeno iz Zagreba.
U društvu su danas 54 vatrogasca dobrovoljca, s tri vozila, a Mimiza je tajnik.
Posljednju intervenciju imali su 23. ožujka kada se zapalila kuća na jugu Punta Arenasa. Požar je izbio jer se vjerojatno zapalila odjeća uslijed pretjeranog grijanja.
Alvaro Fuentes, 28-godišnjak koji je u hrvatskoj brigadi od 2019., tog je dana primio poziv doma. Došao je do mjesta nesreće, ušao u vatrogasni kamion s petnaest sjedalica, obukao vatrogasno odijelo i krenuo pomoći ljudima u zapaljenoj kući.
“Za razliku od drugih vatrogasnih društava, mi ne gasimo vatru, nego sa sjekirama i ljestvama pomažemo onima koji gase i izvlačimo unesrećene”, objašnjava taj student medicine. Bomba Croata pruža i liječničku pomoć, a Fuentes će po završetku studija upravo to raditi.
Danas više nije nužno da vatrogasac ima hrvatske korijene.
“Priključio sam se jer sam htio pomagati drugima, a bez da tražim nešto zauzvrat”, kaže Fuentes. “S obzirom da sam bio blizak s jednom hrvatskom obitelji htio sam biti upravo u Bombi Croati”.
“Od osnutka nismo imali niti jednog mučenika, odnosno stradalog vatrogasca”, napominje Mimiza.
U Bombu Croatu došao je prvi put s napunjenih 10 godina jer je oduvijek volio vatrogasce. Tada je postojala škola za djecu, a vatrogascem se postajalo sa 16 godina, a ne 18 kao danas.
“Vatrogasna škola odvijala se vikendom te si morao imati dobre ocjene u osnovnoj i srednjoj školi kako bi mogao pohađati tečaj”, prisjeća se Mimiza. Danas više ne postoji “dječja brigada” što ugrožava budućnost ovog društva.
“Veliki je izazov kako regrutirati mlade. Među njima se gubi interes za vatrogastvom pa je potrebno opet osnovati brigadu mladih”, napominje.
Mimiza je postao vatrogasac 2003. kada je umro njegov djed, također vatrogasac hrvatskih korijena.
“Odmah idući dan sam primljen. Time sam nastavio obiteljsku tradiciju”, kaže.
Bomba Croata je uvijek imala otprilike isti broj članova te je zadužena za čitav Punta Arenas. Najstariji član ima 80 godina, a na teren se izlazi “dok ti tijelo dopušta”.
Prije mjesec dana je društvu pristupila 18-godišnja Martina, najmlađa članica Bombe Croate. Ona je jedna od šest žena u postrojbi.
Bomba Croata prima novac od grada i države Čilea namijenjen za vatrogastvo, ali to nije dovoljno pa je ženska skupina “Damas Croatas” iz lokalnog hrvatskog kluba donirala 1.000 dolara. S Hrvatskom i njenim vatrogascima nema uspostavljenu suradnju.
Mimiza kaže da su tijekom 123 godine čuvali hrvatski identitet u tom kraju svijeta.
“Ljudi u Punta Arenasu prepoznaju nas po našem hrvatskom grbu”, napominje. “Posebno kada im stižemo u pomoć”.
Izvor:
