Utjecaj verbalnog delikta na političko vodstvo sporno je pitanje koje i dalje muči hrvatski politički čušpajz. Svima nama u Hrvatskoj za cilj treba biti suzbijanje govora mržnje i radikalizacije prijetnji i zatvaranjem ljudi pod izlikom pravovremene prevencije s teškim posljedicama. Međutim, mi danas nemamo jasne kriterije za utvrđivanje govora mržnje i radikalizacije niti tko će ih određivati.
Situacija između predsjednika Hrvatske i premijera Hrvatske poprima tragikomičan odjek. Politički rat između dva nacionalna brda i netrpeljivost dva ega je bespredmetna priča.
Uloga HDZ-a u radikalizaciji i širenju govora mržnje bila je ključna da poremeti odnose između dva brda. Vladina Koordinacija za sustav domovinske sigurnosti, koju čine bivši istaknuti članovi HDZ-a, sijači mržnje i simpatizeri, ima za cilj legalno okupiti najopasnije protivnike u politički oktogon pod kišobranom progona govora mržnje, radikalizma i ekstremizma.
Naime, Milanovićeva sloboda govora važnija je od pravnog djelovanja protiv onih koji šire mržnju, jer medijskim napisima gasi kerozinske HDZ-ove i Plenkovićeve paljbe na internetu i neće dopustiti da njihovo ponašanje zasjeni njegovu državničku funkciju, predsjednika Hrvatske.
Cilj Plenkovićeve vlasti je blokirati slobodoumna usta i po njegovome viđenju zaigrane novinare i političko-ideološke protivnike. No, verbalne muke koriste se kao legalno sredstvo za sprječavanje radikalizacije vladajuće elite i HDZ-ovih plaćenika, a neki iz premijerove sjene traže drastičnu političku kastraciju “bukača” iz oporbe.
Stvar nije posve bezazlena i spontano je napeta jer nas vodi prema potencijalnome Građanskom ratu. Plenković se navodno drži Tuđmanove politike koje na političko vodstvo u Hrvatskoj ima paradoksalan nastavak jer Tuđman je kao predsjednik Hrvatske Zoran Milanović bio suverenist, a premijer Plenković to nije. Već je globalist.
Sve u svemu, verbalnim deliktom dvojice istaknutih političkih osoba u Hrvatskoj, Zorana Milanovića i Andreja Plenkovića naglašavamo hitnu potrebu da politički lideri preuzmu odgovornost za svoj jezik i utjecaj koji on ima na njihove birače.
Tekst i foto: Božidar Bebek/ Totalno HR