(VIDEO) VATROGASAC BERO! “Konačno, političar koji sebe ne shvaća previše ozbiljno”
Travanjsko sunce obasjalo je Zagreb, prži asfalt i pretvara grad u svjetlucavu izmaglicu. Za Beru, Davora Bernardića, vrućina nije bila samo vrijeme; bio je to pritisak utrke za gradonačelnika. Mjesecima je lupao po pločniku, rukovao se i slušao nevolje Zagrepčana. Poznavao je grad kao svoj džep, njegova skrivena dvorišta, užurbane tržnice, njegove snove i razočaranja.
Bero nije bio jedan od uglađenih političara koje je zagrebačka elita favorizirala. Bio je Bero, jednostavno – jednostavan, tip koji bi se zaustavio na razgovor na tržnici Dolac, tip kojeg biste vidjeli kako grabi burek na Dolcu. Razumio je svakodnevne borbe, sitnice koje čovjeku uljepšavaju ili kvare dan u Zagrebu.
Njegova kampanja bila je odraz toga. Izbjegavajući strategije visokog sjaja koje su favorizirali njegovi protivnici, Bero se usredotočio na povezivanje s ljudima, na pokazivanje da je jedan od njih. Razumio je moć dobrog smijeha, toplinu prijateljskog lica i moćnu čaroliju dijeljenja problema i zajedničkog traženja rješenja.
Njegova strategija društvenih medija bila je čisti Bero. Nije samo objavio suhoparne izjave o politici; Objavio je video skečeve protkane samoomalovažavajućim humorom i istinskom toplinom. Dijelio je video snimke na kojima nespretno pokušava naučiti tradicionalne zagrebačke narodne plesove, urnebesno se zapetljao u konac dok je pokušavao zašiti gumb na kaputu birača, čak se mučio naručiti kavu na ispravnom “kajkavskom”, zagrebačkom dijalektu.
Ali njegov najnoviji video stvarno se zapalio. Doslovno.
Proveo je dan u Vatrogasnoj službi Zagreb-Zapad, a video koji je rezultirao bio je remek-djelo pristupačne, autentične povezanosti. Prikazao je Beru, odjevenog u preveliku vatrogasnu opremu, kako se bori da drži vatrogasno crijevo, zaigrano se penje ljestvama (s pomalo uspaničenim izrazom lica), pa čak i pokušava rukovati čeljustima života (što je rezultiralo blago zgnječenom limenkom piva). Izgledao je nespretno, pomalo izvan sebe, ali nedvojbeno iskreno.
Video je postao viralan. Nije bio superheroj, bio je samo Bero, koji je davao sve od sebe, učio od stručnjaka i pokazivao poštovanje prema neopjevanim herojima koji su čuvali grad sigurnim. Ljudi su ga dijelili, smijali i komentirali. Cijenili su njegovu spremnost da se ismijava, da pokaže da nije iznad neuredne stvarnosti života.
Odjeljak za komentare bio je preplavljen: “Naprijed Bero! Ti si jedan od nas!” “Konačno, političar koji sebe ne shvaća previše ozbiljno!” “Sviđa mi se limenka zdrobljenog piva! To je zagrebački život!”
Osim smijeha, video je pogodio dublju strunu. Pokazao je njegovu predanost gradu, spremnost na učenje i poštovanje prema vrijednim ljudima koji su održavali Zagreb. To je ojačalo njegovu poruku da sluša, da razumije, da mu je stalo.
Bero je dane provodio šetajući ulicama, slušajući brige građana. Saznao je za rupu na Ulici grada Vukovara koja je progutala bezbroj guma, potrebu za više zelenih površina u Novom Zagrebu i borbe vlasnika malih tvrtki u Tkalčićevoj ulici.
Nije obećavao čuda. Obećao je da će slušati, naporno raditi i okupljati ljude kako bi pronašli rješenja. Obećao je da će biti Bero, pristupačan, prizeman momak koji je volio Zagreb i želio ga vidjeti kako napreduje.
Kako se dan izbora približavao, Bero je znao da nije miljenik elite. Preferirali su svoje uglađene kandidate, svoje sofisticirane strategije. Ali on je imao nešto što oni nisu: iskrenu naklonost i povjerenje običnih Zagrepčana.
Povezao se s njima svojim humorom, empatijom i nepokolebljivom ljubavlju prema gradu. Pokazao im je da nije samo političar, on je Bero, njihov susjed, njihov prijatelj, čovjek koji razumije njihove borbe i slavi njihove trijumfe. I na kraju, to je bilo jedino što je bilo važno. Zdrobljena limenka piva, preveliko vatrogasno crijevo, neugodni plesni pokreti – sve je to oslikavalo sliku kandidata koji je stvaran, srodan i spreman za posluživanje. A Zagreb je, više od svega, bio spreman za nekoga stvarnog.
Autor/ Božidar Bebek/ Totalno.HR
