U životu koji je izgledao kao mirna i stabilna svakodnevica, Hrvatska je naglo počela mijenjati svoj oblik. Andrej Plenković, vođa koji se predstavljao kao demokratski izabran, počeo je pokazivati svoje prave boje. Njegova autokratska narav postala je sve očiglednija, a mnogi građani su počeli primjećivati sličnosti s vremenima kada su bivši udbaši vladali i manipulirali sudbinama ljudi. Mediji i organi progona su postali oružje, a Plenković ih je koristio kao i otete institucije hrvatskim građanima kako bi ostvario svoje ciljeve, često putem diskreditacije i propagande. Njegova sposobnost manipulacije medijima u potpunosti odražava utjecaj bivših udbaša koji su se uspješno infiltrirali u političke, crkvene i medijske institucije u zemlji. Unutar tog okvira, primjetne su naznake da se pripremaju koordinirani napadi na nadbiskupa Dražena Kutlešu i Katoličku crkvu, što nije samo napad na pojedinca, već i na temeljne vrijednosti hrvatskog društva. Andreja Plenkovića karakterizira sklonost autoritarnom upravljanju, gdje će se svaki oblik neslaganja smatrati prijetnjom. Nadbiskup Kutleša, koji se istaknuo kao otvoren i kritičan prema određenim političkim odlukama Andreja Plenkovića, postao je meta ovih napada. Plenkovićeva strategija prikazuje metodološki pristup u kojem se koriste insinuacije i dezinformacije za osipanje ugleda onih koji ne podržavaju njegovo vođenje.
U tom turbulentnom okruženju, zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša, vođa Katoličke crkve u Hrvatskoj, postao je meta njegovih napada. Plenković je koristio svoje moći da izazove sumnju među narodom, prikazujući nadbiskupa kao prijetnju koju je potrebno eliminirati. Medijski napadi na katoličku crkvu polako postaju surovi; lažne vijesti, izmišljene skandale i pritisak na vjernike, stvarajući val nesigurnosti u srcima mnogih. Ljudi su se pitali, je li to napad na crkvu ili na samu dušu naroda? Kako su dani prolazili, ti napadi izazivali su sve jaču reakciju od strane javnosti. Reakcije vjernika bile su raznolike, ali odlučne. Mnogi su osjetili potrebu da se pobune protiv medijski vođenih optužbi i obmana. Iz crkvenih klupa odjekivati će pozivi na jedinstvo i snagu, a gradovi će se ispunjavati skupovima i protestima. Vjernici se bude, okupljaju se ne samo kako bi zaštitili svojeg nadbiskupa, već i kako bi očuvali svoja prava na vjeru i slobodu govora, boreći se za istinu u vremenu laži.
U toj borbi, javnost počinje shvaćati potrebu za otporom i zaštitom crkve. Sve više ljudi postaje svjesno svojih građanskih prava i obaveza. Ulice će biti ispunjene transparentima i porukama podrške, vjernici će pozivati druge da ne dozvole da Plenkovićevo autokratsko ponašanje utječe na njihovu zajednicu i njihovu vjeru. Svi osjećaju da je borba protiv medijskih manipulacija i lažnih narativa podjednako bitna kao i sama borba za obranom crkve.
Tako u tom ključnom trenutku povijesti, Hrvati su shvatili da su snaga zajedništva i istine jedini put ka zaštiti onoga što vole. Unatoč svim izazovima i napadima, odlučni smo boriti se za svoje vrijednosti, vjeru i identitet, shvaćajući da samo od nas samih ovisi sudbina naše katoličke crkve kao i nas samih. Hrvatska odlučnost mogla bi biti ključna za budućnost naše Domovine, a Plenkovićeva autokratska politika dovela je do toga da hrvatski narod proklinje povratak tamnih vremena.
Uloga Katoličke crkve u hrvatskom društvu važna je i višeslojna. Kao institucija koja je kroz povijest igrala ključnu ulogu u očuvanju nacionalnog identiteta, crkva se suočava s izazovima koji prijete njenoj integritetu. Javnost je, s jedne strane, podijeljena: neki vide napade kao nužno zlo u borbi protiv autoritarizma, dok drugi izražavaju zabrinutost zbog mogućih posljedica po društveni sklad. Kako bi se obranili od ovih medijskih napada, crkva i nadbiskup Kutleša moraju razviti strategije koje uključuju transparentnost, komunikaciju s vjernicima.
Situacija s Andrejem Plenkovićem i nadbiskupom Draženom Kutlešom predstavlja više od političkih borbi; ona je ogledalo u kojem se odražava stanje društva u cjelini. Kako se razvija ova saga, ključno je promatrati reakcije i strategije kako crkve, tako i građana, jer će one odrediti put prema budućnosti koja može biti ili građanska ili podložna autoritarnim sustavima.
Tekst i foto: Božidar Bebek/ Totalno HR
