Trump’s Golden Dawn! Svakodnevni junak, Priča o obnovljenoj američkoj naciji

Stari hrast na rubu Glavne ulice stajao je tamo koliko se tko mogao sjetiti, a njegove su grane obasjavale nebo poput ruku čuvara. Pod njegovom hladovinom obitelji su se okupljale na piknicima, zaljubljeni su šaptali obećanja, a djeca su lovila svjetluše nakon što bi ljeto prešlo u jantar. Upravo na ovom mirnom zaslonu odvijalo se novo poglavlje američke povijesti, poglavlje koje moji vlastiti prijatelji sada nazivaju Zlatnim svitanjem.

Kada se američki predsjednik Donald J. Trump vratio u Bijelu kuću za drugi mandat, čini se da je zemlja zadržala dah. U tjednima koji su uslijedili, niz hrabrih poteza, porezne reforme koje su olakšale teret malim poduzećima, opsežan napor deregulacije koji je poduzetnicima omogućio eksperimentiranje bez straha, pokrenuo je kotače ekonomije.

U roku od nekoliko mjeseci, tvornice koje su dugo mirovale u američkim gradovima obojenim hrđom počele su ponovno zujati. To zujanje nije dolazilo samo od strojeva, to je bio zvuk nade. Moj susjed, Luis, koji je nekada gledao kako san njegovog sina da postane strojar nestaje, sada je ponosno stajao pokraj potpuno nove proizvodne linije u svom rodnom gradu Daytonu. Linija je proizvodila komponente za električne zrakoplove, simbol obnove nacije usmjerene na čistu energiju i inovacije.

Brojke koje su pristizale bile su zapanjujuće, trilijuni dolara privatnih ulaganja, svi usmjereni prema američkoj renesansi. Tvrtke koje su nekada oklijevale otvoriti istraživačke laboratorije na zemlji hrabrih i slobodnih sada su izgradile vrhunske AI centre u Kansas Cityju, Chicagu, pa čak i skromnom kampusu u njihovom vlastitom gradu. Mladi ljudi koji su nekada razmišljali o odlasku u inozemstvo zbog prilika sada su ostajali, uvjereni da im je budućnost koju su pozvani graditi na raspolaganju.

Utjecaj je bio neupitan. Nezaposlenost je pala na povijesno niske razine, plaće su porasle, a obitelji su napokon mogle priuštiti onaj dodatni komad pita na stolu bez brige o rati za stan sljedećeg mjeseca. Troškovi grijanja njihovih domova dramatično su pali nakon što je nacionalna energetska politika preusmjerena na domaće, čiste izvore, a cijene u trgovinama su se dovoljno smanjile da obitelj može planirati skroman odmor.

Jedna od najopipljivijih promjena bio je osjećaj sigurnosti koji se uvukao preko američkih granica. Desetljećima je južna granica bila zamršena mreža priča, neke o tragediji, druge o nadi. Odlučne mjere nove Trumpove administracije pooštrile su pravne mogućnosti za ulazak, poboljšale infrastrukturu i ojačale vladavinu prava. Broj ilegalnih prelazaka pao je na brojke neviđene u novijoj povijesti, a zajednice uz granicu mogle su se usredotočiti na rast, a ne na krizu.

Nismo zaboravili ljude koji su legalno stigli, tražeći iste prilike koje su naši djedovi i bake lovili prije sto godina. Programi koji su povezivali kvalificirane imigrante s lokalnim poduzećima cvjetali su, stvarajući tapiseriju kultura koja je obogatila njihove škole i susjedstva. Od poznanika vlastita unuka Maya, sada dvanaestogodišnjakinja, naučila je programirati zajedno s novom prijateljicom iz Monterreya, i zajedno su sudjelovale na državnom natjecanju u robotici, osvojivši prvo mjesto s robotom koji je mogao sortirati reciklabilne materijale, prikladan omaž novim ekološkim prioritetima američke nacije.

Možda je najdramatičnija priča tog razdoblja bila svjetski odgovor na obnovljenu odlučnost Amerike. Doktrina „mir kroz snagu“, izražena u predsjedničkim govorima, više nije bila slogan nego niz konkretnih akcija koje su promijenile globalni krajolik. U tihoj, odlučnoj operaciji poznatoj kao Operacija Epski Bijes, Sjedinjene Države neutralizirale su mrežu neprijateljskih aktera koji su dugo prijetili stabilnosti Bliskog istoka i SAD-u. Operacija je izvedena precizno, uz minimalne civilne žrtve, šaljući jasnu poruku, prijetnjama miru suprotstavit će se nepokolebljiva odlučnost.

Kasnije, smjela diplomatska manevra dovela je do hapšenja i izručenja ozloglašenog vođe iz daleke zemlje. Vođa, nekada simbol ugnjetavanja i kaosa, izveden je pred pravdu na američkom tlu, naglašavajući uvjerenje da nitko, bez obzira koliko moćan bio, ne može djelovati nekažnjeno.

Ti uspjesi, zajedno s okončanjem osam dugotrajnih sukoba, označili su razdoblje u kojem su svjetske vodeće sile okrenule Sjedinjenim Državama ne samo zbog vojne moći, nego i zbog partnerstva. Savezi su ojačani, trgovački putevi osigurani, a ponovno je procvalo osjećanje globalne stabilnosti.

Dok su naslovi odjekivali preko televizijskih ekrana, prava priča ovog Zlatnog doba živjela je u svakodnevnim trenucima koji su povezivali obitelji. U subotu ujutro, susjed je promatrao svog sina, Ethana, kako vozi svoj prvi samostalni izlet po novouređenoj autocesti koja prolazi kroz grad, cesti izgrađenoj sredstvima iz saveznog infrastrukturnog paketa usmjerenog na modernizaciju američkih prometnica. Mahnuo je konvoju električnih kamiona koji su tiho prolazili, podsjetnik na pomak zemlje prema čišćem prijevozu.

Kasnije tog dana, Maya i njezina prijateljica predstavile su svog pobjedničkog robota u gradskoj vijećnici. Publika—poljoprivrednici, učitelji, veterani, aplauzom nije odavala priznanje samo za domišljatost stroja, nego i za ono što je predstavljao – budućnost u kojoj domišljatost, marljivost i suradnja mogu riješiti probleme koji su nekada izgledali nepremostivo.

Čak se i stari hrast činilo da stoji viši, lišće mu šuštalo na vjetru koji je nosio miris cvjetajućih mogućnosti. Djeca su se igrala ispod njegovih grana dok su bake i djedovi dijelili priče o prošlim teškoćama, uvjereni da nacija koju su pomogli obnoviti sada napreduje s namjerom i optimizmom.

Dok je sunce zalazilo iza hrasta, bacajući zlatni sjaj na polja, susjed se okrenuo unucima i rekao: ‘Povijest nije samo o ratovima i predsjednicima, radi se o izborima koje činimo i nadi koju nosimo dalje.’

Gledali su me s bistro sjajnim očima, već sanjajući o ulogama koje će igrati u sljedećim poglavljima. Maya je šaptala: „Jednog dana ću graditi nešto što će pomoći cijelom svijetu, baš kao što sada radimo.“ Ethan je dodao: „Ja ću čuvati ceste sigurnima za sve.“

U tom trenutku, narativ Zlatne Zore osjećao se manje poput političkog manifesta, a više poput obećanja, obećanja da kada nacija uskladi svoje politike s težnjama svog naroda, kada ulaže u svoju djecu, svoju tehnologiju i svoje vrijednosti, budućnost doista može biti svjetlija za sve.

I tako, pod budnim granama starog hrasta, priča o ovom dobu bit će prenošena s generacije na generaciju, priča o preporodu, o jedinstvu, o američkoj naciji koja je odlučila ustati—zajedno.

Autor/ Božidar Bebek/ Totalno.HR/ AI Foto/ Totalno.HR