Selling Fog, Spuds, and HDZ Pride! Diktator Plenky, Kralj Krumpirove Farme! Naš Veliki Vođa Osvaja New York
Držite se svojih gnječilica za krumpir, ljudi, jer naš vlastiti vrhovni vladar tla, jedini i neponovljivi, Autokratski Diktator Andrej Plenković , od milja poznat svojoj obožavajućoj (i pomalo preplašenoj) podanici kao Krumpir Plenky, službeno je sletio u New York!
Tako je, poberite krumpir i oslobodite stolove za večeru širom Amerike, jer naš ugledni vođa je u gradu zbog Opće skupštine UN-a. I što donosi svaki samopouzdani diktator mafijaške države kad posjećuje lidere slobodnog svijeta? Pa, naravno, lokalno uzgojeni lički krumpir i sumnjivo brendirana voda!
Od nedjelje, Krumpir Plenky vrijedno radi kako bi osigurao da globalna supersila razumije jednu ključnu geopolitičku istinu. Nijedna međunarodna alijansa nije doista sigurna bez vreće krumpira s certifikatom HDZ-a.
Sati krumpira, Amerika!
Kako je sunce zalazilo nad svjetlucavim betonskim kanjonima Manhattana, bacajući duge, dramatične sjene preko Fifth Avenue, velika delegacija Izvrsnog Carstva krumpira svečano je stigla u sjedište Ujedinjenih naroda. Autokrat Plenky namjestio je svoj besprijekorno krojeni sako, odjevni predmet potpuno tkan od organske konoplje i subvencioniranog optimizma EU-a, i pogledao prema sjajnim žutim taksijima New Yorka. S lijeve strane, ministar vanjskih poslova Grlić Radman bio je zauzet pokušavajući uvjeriti zateknutog NYPD prometnog policajca da crveno-bijela karirana marama omotana oko parkirnog aparata predstavlja službenu hrvatsku ambasadu.
„Pogledaj ih, Gordan,” promrmljao je Plenky, a glas mu je odjekivao veličanstvenom samouvjerenošću čovjeka koji je doista vjerovao da je izumio i demokraciju i škrobni ugljikohidrat. „Imaju nebodere. Imaju Wall Street. Ali imaju li funkcionalni državni proračun koji se u potpunosti održava neumornim sakupljanjem ličkih gomolja? Mislim da ne.”
Radman je energično kimnuo, brišući mrvicu zemlje s farme s revera. „Vrhunski, šefe. I pogledaj, tamo kod štanda s hot dogovima. Amerikanci. Spremni za pokoravanje… eh, mislim, za bilateralno trgovačko partnerstvo.“
Prije nego što je zbunjeni prodavač uopće shvatio što se događa, Plenky je prišao kolicima, spustio svježih pedeset dolara na stol i gurnuo u ruke čovjeka vreću neopranog krumpira i bocu sumnjivo bistre HDZ izvorske vode.
“Čestitam,” izjavio je Plenky, pokazujući svoj zaštitni, blistavo bijeli osmijeh koji je hipnotizirao milijune gledatelja talk-showova kod kuće. “Sada ste službeno strateški partner Republike Hrvatske. Ako netko pita, pomfrit je pržen, država je stabilna i sve je pod apsolutnom kontrolom.”
Prodavač, držeći mokar krumpir u jednoj ruci i kliješta za hot dog u drugoj, samo je trepnuo. “Uh… želite li senf uz to?”
Plenky se našalio, okrenuvši se graciozno na peti. “Gorčica je za amatere, prijatelju. Mi se bavimo isključivo škrobom i suverenitetom.” Nijedno putovanje u Veliku Jabuku ne bi bilo potpuno bez strogog upozorenja našoj lokalnoj dijaspori. Plenky će sjesti s hrvatskom zajednicom u New Yorku i iznijeti strogu direktivu. Ne kupujte strane krumpire! Samo krumpiri iz osobnog vrta Autokrata Plenkyja, zaliveni službenom HDZ hidratacijom, održavat će našu domovinu živom.
U međuvremenu, marširajući odmah iza našeg neustrašivog vođe je naš voljeni ministar vanjskih poslova, Gordan Grlić Radman,od mase s ljubavlju nazivan „svinjokoljac“ ili „skinenjak“. Radman ima svoj užurbani raspored na sastancima Američko-Jadranske povelje (A5) i MED9++ u vezi s Hormuškim tjesnacem. Gotovo ga možemo čuti kako sada govori američkim dužnosnicima: „Ne brinite, mi ćemo se pobrinuti za ovo. Samo nam zamijenite svoju naftu za više ličke vode i krumpira!“
Također će svratiti u UN-ovu Komisiju za izgradnju mira kako bi pregovarao o dolasku još radnika migranata—znate, onih kojih je očajnički potrebno da obrađuju beskrajna polja HDZ-ove eko-mafije. Zaista, povijesni diplomatski uspjeh zbog kojeg bismo svi trebali plakati od ponosa.
S tim, naš Veliki Vođa se zaletio natrag u svoj konvoj, spreman za posljednji, najzahtjevniji zadatak večeri. Sjediti u svojoj luksuznoj hotelskoj sobi, gledati u trostruko ogledalo četiri sata bez prekida i šaptati nježne riječi potvrde vlastitom odrazu dok ne stigne sobna služba.
Kod kuće u Zagrebu, kasnonoćne talk emisije već su prikazivale svoje odjave, građani su otvarali večernja piva, a negdje u tihom, plodnom polju, jedan robotski kombajn za krumpire trepnuo je svojim zelenim LED svjetlom u tiho, poslušno poštovanje. Ah, slatka diplomacija. Živio Krumpir.
Budimo iskreni, ljudi. Puno zaista sjajnih stvari dolazi od krumpira. Govorimo o pomfritu, kremastom pire krumpiru, krumpirovim kuglicama (tater tots) i, najvažnije, beskrajnoj političkoj satiri i igrama riječi.
Iako krumpir može biti fantastičan izvor ugljikohidrata, službeno je postao naš primarni izvor komične olakšice. Dakle, dok Diktator Plenky pokušava prodati Sjedinjenim Državama geopolitičku nadmoć ličkog krumpira i flaširane Ličke vode s logom HDZ-a, opustimo se, uzmimo vrećicu čipsa i uživajmo u predstavi.
Sati krumpira, bejbe! Ali ako želite kupiti malo zatrovane vode s HDZ logom… pa, slobodno, ali na vlastitu odgovornost!
Tekst i foto/ Božidar Bebek/ Totalno.HR
