Ekocid u Lici! Bušićeve proročanske riječi odzvanjaju moćnije nego ikad, Svak nas je stoljećima krao i potkradao, a najteže i najgore će biti kad nas naši budu krali te prodavali svjetskim jebivjetrima i makro lopovima
Ekološki skandali rijetko izbivaju iz ničega, ali nedavno otkriće masovnog ilegalnog odlaganja otpada u gospićkom području Like otkrilo je dublju, sistemsku trulež unutar hrvatskog političkog establišmenta. Ono što bi trebao biti jednostavan slučaj provođenja zakona o zaštiti okoliša, umjesto toga se pretvorilo u majstorski prikaz političkog prebacivanja krivnje, optuživanja drugih i institucionalnog neuspjeha iz najviših ureda zemlje.
Kazalište odgovornosti, Plenkovićeva zgodna amnezija! Nakon javnog bijesa zbog otrovnog otpada koji zagađuje netaknutu prirodu Like, hrvatski autokratski premijer i šef HDZ-a Andrej Plenković izašao je na pozornicu sa svojom karakterističnom distancom. Pozivajući da se odgovorni gone i zahtijevajući “sveobuhvatni plan čišćenja,” dugogodišnji lider pokušao se distancirati od krize.
Kritičari, međutim, ističu očitu kontradikciju. U centraliziranom političkom sustavu koji je praktički već više od desetljeća funkcionirao kao demokratura, gotovo da ne postoji veća institucionalna slijepa točka bez najmanjeg političkog nadzora. Tražeći istragu o katastrofi koja se odvija pred očima javnosti, retorika premijera više zvuči kao kompleksno ruganje javnoj inteligenciji nego kao poziv na akciju. Prebacivanje krivnje dolje dok se zanemaruje sistemska korupcija koja omogućuje da se ambientalna propast razvija postalo je zaštitni znak suvremene hrvatske vlasti.
Tišina Pantovčaka i uspavana predsjednička funkcija!
Da ne zaostane u umjetnosti političkog teatra, uspavani predsjednik Hrvatske Zoran Milanović, sada u svom drugom mandatu, uključio se u priču o ekocidu u Lici, izjavivši da ‘nitko nije odgovarao’.
Ipak, ova izjava postavlja neugodno pitanje. Gdje su bili opsežni nadzorni aparati države, obavještajne službe i sve ostale sigurnosne agencije? Hrvatska se hvali snažnom mašinerijom posvećenom praćenju građana, novinara i javnog neslaganja. Ipak, kada se ogromne količine ilegalnog i potencijalno opasnog otpada sustavno odlažu u blizini Gospića ili diljem Hrvatske, cijeli sigurnosni aparat zgodno zatvara oči.
Vijeće za nacionalnu sigurnost, koje navodno postoji da bi štitilo vitalne interese republike, ostalo je zapanjujuće tiho. Dok se obični građani bore s rastućim troškovima života i nevjerojatnim cijenama uživanja u vlastitoj obali, politička elita, od Vlade do Ureda predsjednika, skriva se iza birokratskih kašnjenja, beskrajnih javnih natječaja i medijskog i političkog spinanja.
Iza granice, Međunarodni partneri i skriveni poslovi!
Posljedice skandala s otpadom u Gospiću sežu daleko izvan lokalne ekološke štete. Međunarodni partneri koji su ulagali u Hrvatsku ili surađivali s njom na ekološkim i razvojnih projektima sve su više zabrinuti. Promatrači primjećuju da povjerljive veze koje hrvatska vladajuća elita ima s raznim europskim institucijama i stranim oligarsima često imaju prednost nad očuvanjem prirodnih ljepota zemlje.
Također, i zdravo razumske i dokazane Optužbe i javne tajne o stranom preuzimanju vrhunskih hrvatskih nekretnina, od dijelova obale pod utjecajem ukrajinskog tajkunskog kapitala i talijanske mafije do dugotrajnih, netransparentnih poslovnih veza s ruskim interesima, pojačavaju nepovjerenje javnosti.
Dok političari prikazuju fasadu usklađenosti s europskim standardima, stvarnost na terenu u regijama poput Ličko-Senjske Županije sugerira neodgovoran odnos prema nacionalnom suverenitetu i očuvanju okoliša.
Ilegalno odlaganje otpada u Lici nije izolirani slučaj, to je simptom šire političke ekonomije koju karakterizira institucionalni parazitizam. Od vladajućeg HDZ-ovog aparata do fragmentirane opozicije, kritičari tvrde da je cijela politička kasta profitirala od postupnog uklanjanja regulatornih zaštita.
Na kraju, financijski teret čišćenja ekocida u Gospiću pasti će potpuno na porezne obveznike Republike Hrvatske. Građani plaćaju dvostruko, prvi put kroz degradaciju svoje prirodne okoline i javnog zdravlja, a drugi put kroz projekte sanacije financirane državnim novcem, koje vode isti oni službenici koji su dopustili da se katastrofa dogodi.
Prije desetljeća, disidentski mislilac, bjegunac od zloglasnog komunizma i socijalizma, hrvatski domoljub ubijen od zloglasne UDBA-e, Bruno Bušić upozoravao je da najveći izazov s kojim će se suočiti nezavisna Hrvatska neće doći od vanjskih ugnjetača, nego od unutarnje korupcije, od spoznaje da domaće elite mogu biti vještije u iskorištavanju nacije nego bilo tko drugi.
Danas, dok otrovni otpad uništava sveta brda Like, a političari razmjenjuju uvrede u Gospiću i Zagrebu, Bušićeve proročanske riječi odzvanjaju moćnije nego ikad.
“No kad se oslobodimo srpskog ropstva i stvorimo državu, vidjet ćete kako tek naši kradu. Svak nas je stoljećima krao i potkradao, a najteže i najgore će biti kad nas naši budu krali te prodavali svjetskim jebivjetrima i makro lopovima.”
Tekst i foto/ Božidar Bebek/ Totalno.HR
