Zar se ne boje Boga? Vrijeme je da očistimo kuću, Ostružimo zlato s čela hrvatskog diktatora, koji se podsmjehuje tvom strahu od tumora koji raste u tvom tijelu!
Pogledaj tebe, stojiš u sjeni vrhova, dišući otrov koji su trgovali za tvoju budućnost. Lika, drevna, dišuća Lika, sada prikovana pod čizmom kralja odjevenog u svilu.
Vidiš li ga? Andrej Plenković, autokrat, paradira kroz koljevku tvojih planina u odijelu obloženom olovom,
kruna od ukradenog zlata utiskuje mu se u oholom čelu, teški HDZ privjesak ljulja mu se na prsima, smije se Bogu, poslušaj ga kako se smije, dok drži mlaznicu zahrđalog tankera, točeći fluorescentno zeleno u čaše tvoje djece.
A iza njega, na vjetru se razdire zastava, LIKA JE MOJA! Kao da se zemlja, rijeke, sami pepeo kostiju tvojih predaka
može kupiti od strane sindikata u odijelu po mjeri.
To nazivaju ‘uvozni otpad.’ Mi to zovemo onim što jest, Ekocid. Teror koji odobrava država. Polako, prikriveno otrovanje koje stvara mafija koja nosi prazne maske ministara i saborskih zastupnika. Jedanaest dugih godina vas kradu. Osuđeni lopovi, prepisuju zakone tintom pomiješanom s vašom krvlju, pretvarajući stranku opasnih namjera u arhitekte tihog, radioaktivnog groba.
I dok prekrivaju rak pod tepih, dok se podsmjehuju tvom strahu od tumora koji raste u tvom tijelu, dok piju svoju flaširanu vodu i zovu tvoju paniku lažnom, stojiš u redu. Mlad i star. Strpljiv. Drhtav. Čekajući da diktator raspodjeli tvoj život.
Zar se ne boje Boga? (Ne, oni samo štuju novac.) Zar nemaju savjest? (Ne, Otkako su je davno prodali.) Zar se stvarno Bože svemogući tebe ne boje?
Slušaj me, Hrvatska. Ovo nije rasprava. Ovo nije službena pogreška. Ovo je visoka izdaja. Otvorena neprijateljstva protiv tla koje te podiglo. Prodali su tvoje otkucaje srca za profit, pretvorili Jadran plavi i planine zelene u odlagalište EU otpadne mafije i svoje vlastite pohlepe.
Pa koliko još dugo misliš držati prazne posude? Koliko još dugo ćeš dopustiti svilenkastom diktatoru da utopi tvoju djecu u otrovnom mulju dok se smije za kamere?
Institucije su slijepe, parlament je kazalište duhova, a zrak ima okus truleži.
Vrijeme je. Ne samo da se pitamo, ne samo da čekamo sudove koji su u službi autokracije. Vrijeme je da očistimo kuću. Ometimo otrov s ulica. Ostružimo zlato s čela diktatora. Marširajte prema Zagrebu i neka grom vaših koraka
kaže mafiji, Lika nije njihova. Hrvatska nije na prodaju. A smeće, svaki zadnji svilenkasti, otrovni komad, uskoro će biti odbačeno.
Tekst i foto/ Božidar Bebek/ Totalno.HR
Kako bešćutna politička elita i mafija otpada prijete budućnosti i zdravlju hrvatskih građana?
