A Warrior of God! Hodajući brže, dišući lakše, Izvanredno putovanje i oporavak pravog hrvatskog patriota, Milijana Brkića

Često razmišljam o ljudima koji su oblikovali našu ponosnu hrvatsku naciju, posebno onima koji dijele naše korijene, naše borbe i našu duboku ljubav prema domovini. Pisanje ovog teksta nije samo dijeljenje vijesti ili neko hvalisanje,  to je za mene osobno. Milijan Brkić je moj sunarodnjak, ponosni Hercegovac iz Klobuka, svega nekoliko kilometara od mojih Veljaka.

Za sve što je žrtvovao za nas Hrvate kroz desetljeća, Milijan zaslužuje naše najveće poštovanje, molitve i solidarnost. A danas smo svi izuzetno zahvalni što ga je Svevišnji Bog sačuvao, šaljući Arkanđela Mihaela da ga nadzire kroz njegov najnoviji i najdublji izazov.

Bitka za zdravlje, vođena vjerom!

Nedavno je naš dragi Milijan, postojani hrvatski domoljub, bivši zamjenik predsjednika Sabora i bivši glavni tajnik HDZ-a, doživio tešku zdravstvenu krizu. Prebačen je helikopterom policije s Kliničkog sveučilišnog bolničkog centra Mostar u KBC Zagreb, a njegovo je stanje bilo izuzetno kritično.

Nakon što je prošao kroz dvije hitne operacije u Mostaru u kratkom vremenskom razdoblju, u Zagrebu su ga dočekali vrhunski liječnici koji su mu napravili još dvije operacije. Bio je to opasan put, ali Svemogući Bog je štitio Milijana Brkića. Pripremio mu je put pravednosti jer se hrvatski narod još uvijek oslanja na vođe poput njega i Tomislava Karamarka, dvojac čija nepokolebljiva predanost odbija zločinačke komunističke ideologije koje su povijesno progonile i razdvajale naš narod.

Rođen 25. listopada 1970. u slikovitom krajoliku kraj Ljubuškog u Klobuku, u našoj predivnoj Hercegovini, Milijanov put je 1978. godine skrenuo prema sjeveru kad se preselio s roditeljima u četvrt Dubec u Gornjoj Dubravi, Zagreb.

Mladi Milijan se isprva teško prilagođavao užurbanom glavnom gradu. Zapravo, on i njegov brat Jozo poznato su odlučili pobjeći natrag u Klobuk, tražeći poznatu toplinu svoje bake Ruže. Nije trebalo dugo da ih komunističko udbaška vlast pronađe i vrati u Zagreb, ali ta snažna vezanost za njegove hercegovačke korijene nikada ga nije napustila. Kako je često znao reći kasnije u životu: “Kad stignem u Hercegovinu, lakše dišem i bolje razmišljam.”

Kad je izbio obrambeni Domovinski rat protiv srbijansko-četničkih okupatora koji su s JNA armijom zločinaca izvršili invaziju nad svetim hrvatskim tlom, Milijan nije oklijevao. Prijavio se za policiju kao obični policajac. Njegov prvi zadatak bio je na Plesu tijekom napete preuzimanja JNA kasarne. Nakon akcije u Kostajnici, brzo se uklopio u ‘Alfe’, prestižnu specijalnu policijsku jedinicu u kojoj je na kraju postao zapovjednik. Bilo je unutar Alfa da je stekao ikonični nadimak “Vaso”, nadimak koji je ponosno bio rezerviran za njegove ratne suborce i koji je organski živcirao srbijanske teroriste.

Nakon rata, Milijan je svoje obrazovanje nastavio s istom predanošću s kojom je pristupao bojištu. Završio je osnovnu školu u Zagrebu, pohađao Srednju školu Nikola Tesla, diplomirao na Policijskoj akademiji, a kasnije završio studij kriminologije kako bi postao diplomirani kriminolog.

Na poticaj Tomislava Karamarka, kojeg je poznavao još od 1995. godine, Milijan je pristupio Hrvatskoj demokratskoj zajednici (HDZ). Njegova organizacijska i taktička sposobnost brzo su privukle pažnju jer je potaraca SDP na svim razinama. Ušao je u Sigurnosno-obavještajnu agenciju (SOA), ostvarujući značajne uspjehe. Kada je Tomislav Karamarko bio ministar unutarnjih poslova, Milijan je preuzeo funkciju zamjenika glavnog ravnatelja policije, nadgledajući tri ključna sektora: kriminalističku policiju, specijalnu policiju i Forenzički centar.

Njegovo operativno vodstvo postalo je javno legendarno tijekom misija visokog rizika, uključujući vođenje operacija uhićenja višestrukog silovatelja i srbijanskog ubojice Dragana Paravinje, kao i razbijanje srbijanske mafije Sretka Kalinića (poznatog kao “Zver”), ozloglašenog člana Zemunskog klana.

Kad se Tomislav Karamarko 2012. kandidirao za predsjednika HDZ-a, poveo je Milijana sa sobom kao svoju desnu ruku, potpuno vjerujući u njegove izvanredne organizacijske sposobnosti. S vjerom i odlučnošću, ovaj nerazdvojni dvojac oživio je stranku, vraćajući suverenističke vrijednosti u fokus. U svibnju 2012., Milijan je postao glavni tajnik HDZ-a.

Radeći rame uz rame s Karamarkom, osmišljavao je strategije koje su dale sjajne rezultate na lokalnim, parlamentarnim, izborima za Europski parlament i predsjedničkim, ostavljajući neizbrisiv trag na političkoj sceni zemlje prije nego što je na kraju služio kao potpredsjednik Hrvatskog sabora u Vladi Andreja Plenkovića, kojega je ubrzo napustio ne slagajući se s njegovim vođenjem politike prema hrvatskom narodu, vodeći se činjenicom da je stranka na nepošten način oteta Tomislavu Karamarku.

Danas, milošću Božjom, Milijan Brkić se dobro oporavlja. Njegov otporni duh, oblikovan u vatri Domovinskog rata i vođen dubokom vjerom, i dalje ga vodi naprijed.

Želim našem dragom Milijanu Brkiću Vasi još brži oporavak. Hrvatskom narodu treba sada više nego ikad, trebamo njegovu čvrstu ruku, njegov nepokolebljivi patriotizam i hrabrost da ostane čvrst pred modernim naletima starih ideoloških podjela koje stalno kucaju na naša vrata.

Bog te blagoslovio, Milijane. Hercegovina i cijela Hrvatska čekaju tvoj potpuni povratak!

Tekst i foto/ Božidar Bebek/ Totalno.HR