Autokrat i Crne Vrane HDZ-a! Živjela nova pernata generacija hrvatske politike
Ako ste posljednjih dana prošetali bilo kojom hrvatskom ulicom, vjerojatno ste primijetili neobičan fenomen. Ne, nije riječ o rastućoj cijeni kave niti o novom građevinskom projektu koji će trebati desetljeće da završi. Riječ je o pticama. Točnije, o “crnim vranama.” Ne govorimo o prosječnim, običnim vrana koje traže mrvice u parku. Govorimo o HDZ-ovim vranama, pernatim predstavnicima stranke Autokrata. Čini se posvuda, lete u jatima, kljun im je naoštren, a oči sjaje političkom žestinom koja bi posramila i kampanjskog menadžera.
Za mnoge od nas, hodanje ulicom postalo je taktička misija visokog rizika. Pogledate gore, i tamo su: jato Plenkovićevih najboljih, lepršajući zloslutno. To je prizor koji mnoge od nas ostavlja pomalo nelagodnima. Među građanima tinja tihi, šaptani strah: Ako ne glasam za pravo polje, hoće li HDZ-ove ptice sletjeti i kljucnuti me u pokornost? Zvuči kao nešto iz niskobudžetnog horor filma, ali u hodnicima naše političke mašte, osjeća se opasno stvarno.
Svi smo čuli urbane legende. Kažu da su ove HDZ vrane izuzetno inteligentne, mnogo pametnije od obične, prosječne ptice iz vrta. Imaju pamćenje koje bi posramilo ormarić za arhivu. Glasine sugeriraju da se ove ptice sjećaju lica. Ako ste se ikada usudili izraziti suprotno mišljenje, ili ako ste pogledali HDZ-ov transparent s bilo čim manjim od očaravajuće divljenja, čuvajte se. Legenda kaže da kad se HDZ vrana osjeća ‘povrijeđeno’, tu informaciju prenosi ostatku jata. Prije nego što shvatite, niste meta samo jedne ptice, progoni vas cijeli raspon krila autokratovog zračnog pješaštva. To je umrežavanje jedan-na-jedan, ali u obliku političke osvete.
Postoji jedna stara izreka koja kaže: “Vrana vrani ne kopa oči.” I doista, promatramo kako se članovi stranke kreću u savršeno, sinkronizirano formaciji, štiteći jedni druge s odanošću koja je gotovo, usudimo li se reći, impresivna.
Ali evo ulova za nas ostale. Dok oni mogu biti ljubazni prema svojim vlastitim vranama, ne čini se da imaju istu uljudnost prema prosječnom građaninu. Možda ne kopaju jedni druge, ali svakako nemaju ništa protiv da počnu kopati po nama ostalima. Dokače nam živce, dokače nam novčanike i dokače same temelje našeg svakodnevnog mira.
Pa, koja je poanta? Živimo u zemlji gdje se čini da su ptice politički angažiranije od oporbe. Naučili smo držati glave nisko, oči uprte naprijed i osobne iskaznice za glasanje spremne. Dok gledamo gore u mijenjajuće se sjene jata, podižemo čašu, ili možda kućicu za ptice, za trenutnu situaciju. Neka živi Hrvatska. Neka živi autokracija. I, najvažnije, neka žive vrane, najnovija, pernata generacija Hrvata. Samo nam učinite uslugu, drage ptice: pokušajte pronaći drugačiju metu za svoj sljedeći let. Dosta nam je kljucanja za cijeli život.
“Izađi na pločnik—samo naprijed, probaj. Slušaj krik koji vibrira u betonskoj srži grada. Nisu to samo ptice, zar ne?
Nose perje Ministarstva, glatko, nauljeno crno koje odražava odijela u prijestolnici. Nazovi ih čoporom HDZ-a, krilatim krakom autokrata, krugom oko tornjeva s satovima, mapirajući ulice, pamteći geometriju tvog straha. Kažu da vrana nikada ne zaboravlja lice. Kažu da im je autokrat podario sjećanje koje nadmašuje godišnja doba i glasačke listiće. Ako se usudiš pogledati gore, ako se usudiš škiljiti prema suncu i šaptati neslaganje, to jedno oko—sitno, staro, sumnjičavo administrativno—označava tebe. Ono šalje signal na frekvenciji koju razumiju samo vjerni perci. Jato se spušta, zatamnjenje neba, iznenadna uznemirenost krila koja izvode sinkronizirani balet mandata stranke.„Vrana ne izkljuca oči druge vrane,“ uzdahnula je poslovica, ali pogledaj ih sada—ne trebaju se boriti sa svojom vrstom. Imaju nas. Imaju mekani, podatni teren našeg nezadovoljstva. Kljucaju logiku ulica, šiju sjene na glasačke kutije, podsjećajući nas da je u kraljevstvu perja, tišina jedino perje koje te štiti od udarca. Hodaj brže. Drži glavu dolje. Iznad tebe, sjena Plenkovićeva parlamenta nosi oblik tisuću kljunova. Zrak je gust od šuštanja crnog perja, nove generacije Hrvata, rođene od tinte i mandata, koji čekaju promjenu vjetra da odluče tko ostaje, a tko će biti sljedeći komad lešine na stepenicama države. Zdravo autokratu. Zdravo kandžama. Zdravo jatu koje nikad ne trepće, dok mi, oni bez krila, čekamo da nebo razvedri, moleći se da su vrane konačno site.”
Tekst i foto/ Božidar Bebek/ Totalno.HR
