(FOTO) Hod vjere! Doživjeti Tijelovo u najstarijem hrvatskom marijanskom svetištu, Majke Božje Remetske

Jedinstvena tišina obuzima ulice Remeta kada dođe blagdan Tijela i Krvi Kristove. Smješten u podnožju Sljemena, naš kvart – često slavljen kao najstarije hrvatsko marijansko svetište – osjeća se kao prava kolijevka naše povijesti i vjere. Ove godine, dok sam stajao među svojim susjedima, prijateljima i vjernicima, još sam se jednom podsjetio zašto ovo mjesto ima tako posebno, sveto mjesto u našim srcima.

Jutarnje svjetlo nad Zagrebom bilo je blago dok se župna zajednica okupljala u svetištu Gospe od Remeta. Za nas, blagdan Tijelova nije samo još jedan datum u kalendaru, to je dubok trenutak ohrabrenja. To je vanjski izraz naše najdublje zahvalnosti što imamo Isusa Krista vidljivog među nama u posvećenoj hostiji.

Nakon završetka jutarnje mise, vrata crkvenog šatora su se otvorila otkrivajući prizor koji me uvijek gane do suza. Svečanost prigode pretvorila se u prekrasan, ritmičan pokret vjere. Procesija je započela, vijugajući kroz poznate ulice našeg kvarta sve do Gospinog vrta.

Promatrao sam kako se zajednica okuplja u prekrasnoj tapiseriji generacija, muškarci koji vode s poštovanjem, mladi i djeca koji hodaju s divljenjem širom otvorenih očiju, ministranti, žene i predani nosači Presvetog Oltarskog Sakramenta. Nije to bila samo gomila, to je bilo živo tijelo ljudi, ujedinjeno u jednostavnom, tihom činu hodanja s Bogom.

Boraveći tamo, okružen ljudima iz Remeta i posjetiteljima iz maksimirske četvrti, osjetio sam težinu značaja tog dana. Danas cijela Crkva kleči pred živim Bogom koji nam se odlučuje dati u poniznom obliku kruha. To je dan čistog zahvaljivanja, klanjanja i potpunog predanja.

Dok se procesija kretala kroz naše susjedstvo, nisam mogao a da ne razmišljam o pravom cilju ovog putovanja. Da, Isus je prolazio ulicama Remeta, blagoslivljajući naše domove i naše svakodnevne putove. Ali što je još važnije, osjetio sam Ga kako prolazi hodnicima mog vlastitog srca, pozivajući me da usporim i prepoznam Njegovu prisutnost u običnim trenucima života.

U srcu Zagreba, pod budnim pogledom Sljemenske planine, podsjećali smo se da nikada ne hodamo sami. Bilo da smo molili, pjevali ili hodali u kontemplativnoj tišini, poruka je bila ista: Krist je ovdje. On je s nama na našim ulicama i živi u nama.

Kako se dan bližio kraju, osjećaj mira je ostao. Blagoslov je pripadati tako živoj, vjernoj zajednici – zajednici koja se sjeća, poštuje i hoda s Božanskim.

Do sljedeće godine nosit ću milost ovog dana sa sobom, sjećajući se da čak i u najprometnijem gradu uvijek ima mjesta za klečanje, obožavanje i pozivanje Njega unutra.