(FOTO) Uskrsni sjaj obasjava zagrebačko svetište Majke Božje Remetske

Miris voska i tamjana još uvijek se zadržavao u zraku, odjek duboke ceremonije prethodne noći. Uskrsna nedjelja u Zagrebu je osvanula svježa i vedra, dan zaogrnut nadom u proljetnim nijansama. Diljem Hrvatske okupljale su se obitelji, stolovi su bili natovareni blagoslovljenim pršutom, šunkom, obojenim jajima i slatkim mirisom paske, tradicionalnog uskrsnog kruha. Ali u Remetama, kvartu smještenom među valovitim sljemenskim brežuljcima, osjećaj je pojačan. Ovdje, u svetištu Gospe Remetske, Majke Božje Remetske, Uskrs nije bio samo proslava – bio je to vrhunac cijelog duhovnog putovanja.

Veličanstvena kamena crkva, inače središnji dio svetišta, ostala je s ožiljcima u tišini, žrtva razornog potresa koji je potresao Zagreb. Obnova je bila mukotrpno spora, otežana financiranjem i samom složenošću restauracije. Ali šteta nije prigušila Remetski duh; možda ga je čak i pojačao.

U cijeloj zemlji Uskrs je vrijeme od dubokog značaja, obilježavajući Kristovo uskrsnuće, kamen temeljac kršćanske vjere. To je dan radosnog slavlja, gdje se hrana blagoslivlja, a obitelji i prijatelji okupljaju se oko svečanih stolova kako bi podijelili zajedništvo i nadu. Taj duh obnove i vjere posebno je opipljiv u svetištu u remetama, najvećem zagrebačkom marijanskom svetištu, gdje Uskrs nadilazi jednostavan blagdan.

U Remetama, vjerovanje odjekuje da je cijelo naše postojanje priprema za uskrsnuće. Živjeti u skladu s Kristovim učenjima, vjernici vjeruju, utire put prema spremnosti za ovo krajnje duhovno buđenje.

Sinoć se u svetištu Remetama odvijalo Uskrsno bdijenje kao vrhunac Svetog trodnevlja i najsvečanija misa liturgijske godine. Katolička crkva obilježila je trijumfalno Kristovo uskrsnuće – svjetlo koje razbija tamu, nadu koja udahnjuje novi život svijetu.

Okruženje bdijenja bilo je posebno dirljivo. Zbog obnove povijesne crkve, oštećene u razornom zagrebačkom potresu, mise se trenutno održavaju u šatoru. Na Veliku subotu taj je šator bio uronjen u potpuni mrak, simboličan prikaz iščekivanja koje je prethodilo uskrsnuću.

Tada je plamen uskrsne svijeće probio tamu, osvjetljavajući prostor i označavajući čudesno Kristovo uskrsnuće. Za mnoge vjernike ovaj je trenutak bio duboko dirljiv, iskustvo opisano kao “Svjetlost svjetla, što znači, neodoljivo, stvarno lijepo, puno vjere, milosti i blagoslova”.

Tijekom Velike subote vjernici u Remetama posvetili su se tišini i molitvi, usredotočujući svoja srca i umove u pripremu za dolazak Uskrsloga. Kako svane Uskrsna nedjelja, svjetlo koje je obasjalo šator u Remetama služi kao snažan podsjetnik na trajnu nadu i nepokolebljivu vjeru koja definira ovo sveto razdoblje.

Jer u Remetama Uskrs nije bio samo dan; bio je to način života, stalni podsjetnik da je svaki čin dobrote, svaka izgovorena molitva, svaki dan življen u skladu s Kristovim učenjem, bio priprema za konačno, slavno uskrsnuće. I dok se sunce penjalo sve više na nebo, kupajući šator svojim zlatnim svjetlom, vjernici su osjetili dubok osjećaj mira, znajući da u Remetama duh Uskrsa živi i dalje.