Kome je SOA prijavila otpadnu mafiju? Anatomija skandala vezanog za nacionalnu sigurnost Hrvatske!
Otkriće ilegalno odloženog otpada u Gospiću i diljem Hrvatske pretvorilo se iz ekološkog problema u široku političku i institucionalnu krizu u Hrvatskoj. U središtu kontroverze je pitanje koje sve zanima. Koga je Sigurnosno-obavještajna agencija (SOA) obavijestila o otpadu u Gospiću i kada su to saznali?
Otkrića s tajnog zasjedanja parlamentarnog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost otkrila su da je SOA već 2022. posjedovala informacije o sumnjivom ilegalnom odlaganju otpada u Gospiću. Ipak, vrh države, uključujući premijera, predsjednika Sabora i predsjednika Republike, svi su tvrdili da o tome nisu imali pojma.
Ovaj šokantan raskorak otkrio je duboke nedostatke u načinu dijeljenja informacija, pokrećući žustre debate o odgovornosti institucija, vladavini zakona i stvarnom opsegu nacionalne sigurnosti u Hrvatskoj.
Kad su procurile vijesti da SOA ima obavještajne podatke o otpadu u Gospiću još od 2022., političke reakcije nisu izostale. Opozicijski političari, žestoko su kritizirali vladu, tvrdeći da su najviše državne institucije morale znati zbog sustavne povezanosti. Tvrde da ako SOA posjeduje tako važne informacije, a nije obavijestila državno vodstvo, to otvara zabrinjavajuća pitanja o tome djeluje li agencija samostalno ili podupire političke i elitne interese.
Međutim, braneći operativni protokol agencije, SOA je pojasnila svoje zakonske okvire. Kao obavještajno tijelo koje ne provodi represiju, SOA nema ovlasti za provođenje kaznenih istraga, uhićenja ili korištenje svojih obavještajnih podataka kao izravnih dokaza na sudu. Prema agenciji, njezin zakonski mandat zahtijeva da sumnje u kaznena djela proslijedi nadležnim izvršnim organima, posebno policiji, Državnom odvjetništvu (DORH) i Državnom inspektoratu, umjesto da izravno informira političke lidere zemlje.
Premijer demokrature Andrej Plenković ponovio je ovu obranu, rekavši da kada agencija otkrije potencijalno ilegalne aktivnosti, njen protokol je obavijestiti istražne organe, a ne vrhove vlasti, što je apsurdno i neistina.
Unatoč tome, ministar unutarnjih poslova Davor Božinović dodatno je zakomplicirao situaciju izjavivši da je policija zapravo pokrenula istragu o otpadom u Gospiću na temelju vlastitih saznanja, tvrdeći da su izvještaji SOA-e proslijeđeni drugdje. Ovo prebacivanje odgovornosti ostavilo je javnost s osnovnim pitanjem, ako su obavještajne agencije, policija i inspektorati sve gledali fragmentirano, zašto je ekološka prijetnja dopuštena da se nekontrolirano gomila?
Što je SOA trebala učiniti? Reakcije bivših agenata!
Kako bi bolje razumjeli standardne protokole obavještajnih službi, hrvatski medij Index.hr konzultirao je bivše zaposlenike SOA-e. Njihovi uvidi prikazuju nijansiranu sliku agencije koja je možda u početku slijedila strogo doslovno zakon, ali nije uspjela reagirati kako se situacija zaoštrila.
Prema bivšim obavještajnim profesionalcima, početno predavanje informacija DORH-u i Inspektoratu 2022. godine od strane SOA-e bilo je proceduralno ispravno. Ipak, oni tvrde da se odgovornost agencije tu nije trebala završiti.
Bivši agenti su primijetili da, nakon početnih upozorenja, ako bi se ilegalne pošiljke nastavile i prijetnja okolišu rasla, SOA je bila obvezna procijeniti šire sigurnosne implikacije.
Umjesto pasivnog predavanja, operativci bi trebali aktivno mapirati transportne lance, razvijati izvore među vozačima i uključenim tvrtkama te pratiti tko organizira ilegalnu mrežu.
Ako niže institucije nisu poduzele mjere ili ako razina zagađenja prijeti javnom zdravlju i nacionalnoj sigurnosti, SOA je bila dužna direktno eskalirati upozorenje prema državnom vodstvu.
Kao što je jedan bivši operativac opisao, gledati kako ilegalni kamioni stalno dostavljaju opasni otpad bez ikakve intervencije trebalo je biti glasan alarm da standardni institucionalni odgovor ne funkcionira.
Razumijevanje hrvatskog sigurnosno-obavještajnog sustava!
Kako bismo kontekstualizirali skandal s otpadom, korisno je razmotriti kako je strukturiran sigurnosni aparat Hrvatske. Moderni sigurnosno-obavještajni okvir uspostavljen je sredinom 2006. godine donošenjem Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu, koji je stvorio dvije glavne agencije: Sigurnosno-obavještajnu agenciju (SOA) i Vojnu sigurnosno-obavještajnu agenciju (VSOA).
Sa sjedištem u Zagrebu, SOA djeluje kroz specijalizirane organizacijske jedinice.
1. Operacije: prikupljanje podataka
2. Analitika: obrada podataka, analiza i dokumentacija
3. Tehnologija: specijalne tehnologije, IT i komunikacije
4. Interna kontrola: zaštita protujavnih aktivnosti i nadzor
5. Ljudski resursi: kadrovi, pravna i financijska administracija
Osim toga, SOA pokriva teritorij Republike Hrvatske putem deset regionalnih centara.
Mandat i opseg SOA-e!
Po zakonu, osnovna misija SOA-e je zaštita ustavnog poretka, državnih tijela, građana i nacionalnih interesa neutraliziranjem prijetnji kao što su: Terorizam i organizirano nasilje, Strane obavještajne aktivnosti, Ekstremističke organizacije, Prijetnje sigurnosti najviših državnih dužnosnika i zaštićenih objekata, Organizirani i gospodarski kriminal, Neovlašteni pristup zaštićenim državnim sustavima i odavanje povjerljivih informacija.
Ključno je da zakon nalaže SOA-i da prikuplja i analizira podatke političke, ekonomske i sigurnosne prirode koji ukazuju na skrivene planove ili tajne aktivnosti usmjerene na prijetnju nacionalnoj sigurnosti. S obzirom da velike razine onečišćenja okoliša i ilegalno odlaganje opasnog otpada direktno utječu na javno zdravlje, ekonomsku stabilnost i nacionalnu sigurnost, kritičari tvrde da je slučaj Gospić ležao točno unutar šire nadležnosti SOA-e.
Zaključak: Sustav kojem je potrebna reforma. Skandal s otpadom u Hrvatskoj ističe ponavljajući paradoks u modernom upravljanju, kada dođe do sistemskih propusta, institucije često se skrivaju iza pravnih tehničkih detalja umjesto da preuzmu odgovornost.
Dok SOA tvrdi da je postupila prema protokolu tako što je obavijestila istražne tijela, a ne političke vođe, kritičari i bivši agenti tvrde da je agencija propustila ključne prilike za praćenje rastuće prijetnje nacionalnoj sigurnosti. Nastali vakuum odgovornosti, gdje najviši dužnosnici tvrde da nisu znali dok se ekološke opasnosti gomilaju, ostavlja građane da se pitaju koliko je zaista učinkovita sigurnosno-obavještajna arhitektura zemlje.
U konačnici, slučaj Otpadne mafije u Hrvatskoj, članici Europske unije je oštar podsjetnik da nacionalna sigurnost nadilazi tradicionalne geopolitičke prijetnje. Zaštita domovine također znači čuvanje okoliša, provođenje vladavine prava i osiguravanje da državne institucije rade transparentno kako bi štitile javni interes.
Tekst i foto/ Božidar Bebek/ Totalno.HR
