Now salvation, and strength, and the kingdom of our God have come! Prevladavanje zla dobrotom, Moja generacija bila je iskušavana vatrom, ali za budućnost Hrvatske, za generacije koje dolaze, otvorit ćemo put izgrađen na istinskom dostojanstvu, slobodi i zajedništvu
Prohladni jutarnji planinski zrak Sljemena grizao je moje lice, ali jedva sam ga osjećao. Stojeći visoko na kamenoj stijeni, promatrao sam Zagreb dok se jutro razbijalo. Preko mog desnog ramena, zakrpa s hrvatskom zastavom uhvatila je prvi sjaj izlaska sunca—crvena, bijela i plava, oštećena poviješću, ali i dalje postojana. Na mojim prsima, Sveti Arkanđeo Mihael, žestoki zaštitnik nebeske vojske gledao je naprijed s moje majice, mač u ruci vječno podignut protiv tame. Ispod mene, grad se budio pod krovom bijelo-zlatnih oblaka. Kroz te blistave provale na nebu, Božja svjetlost slijevala se dolje poput obećanja, osvetljavajući crvene krovove i drevne tornjeve glavnog grada. Otvorio sam oči i pogledao prema blistavom horizontu. Sunce je sada potpuno izronilo iz istočnih brežuljaka, obasjavajući Zagreb zlatnom svjetlinom koja je više nalikovala odgovoru nego vremenu. Iznenadna, neopisiva toplina prostrujala je kroz mene, tih bruj u zraku, nepogrješiv odjek mnoštva koje govori kao jedno. Nije bilo glasno, ali je odjekivalo duboko u mojim kostima, noseći duboku sigurnost. „Sad su došli spasenje, snaga i kraljevstvo našeg Boga!” Smiješio sam se, ruka mi je nježno bila položena preko zastave na ramenu.
Zatičem se kako zastajkujem i razmišljam. Gledam prema našoj voljenoj prijestolnici i duboko razmišljam o pitanju koje teško pritiska sva naša srca. Kako spasiti Hrvatsku, našu divnu domovinu, od tihog širenja autokracije i demokratske diktature koja prijeti da fizički, mentalno i egzistencijalno iscrpi naš narod? Kako osloboditi naš narod od globalnih operatera i novopečenih domaćih oligarha koji žele profitirati na našoj zajedničkoj iscrpljenosti? Da bi pronašao odgovore, gledam prema gore. Molim Svemogućeg Boga, izvor naše snage i zdravog razuma, i Svetog Mihaela, vođu Božjih anđeoskih vojski, za vodstvo u našoj stalnoj borbi protiv moderne tame.
Generacijama smo si postavljali ultimativno pitanje: „Tko je kao Bog?“ Znamo odgovor: Nitko. Svi smo djeca Najvišeg, a opet vidimo previše srca ojađenih moći, pohlepom i ravnodušnošću. Svjedočimo posljedicama na našim zajednicama, gdje mladi vide svoje budućnosti pomračene, a stariji se suočavaju s teškoćama nakon života punog rada. Ipak, odbijam očajavati. Umjesto toga, pozivam na duboko buđenje hrvatskog domoljublja u srcima naših ljudi. Čeznem za danom kad će svaki Hrvat i Hrvatica zapamtiti što zaista znači biti vjernik, domoljub i zaštitnik slabih.
Mnogi od nas živjeli su buran, ispunjen život. Kako se približavam pedesetima i dalje, preživio sam bezbrojne napade, politički montirane sudske progone i sustavne pritiske koje primjenjuje moderna politička elita, oni koji nose maske domoljuba dok se drže ostataka starih, pokvarenih sustava komunizma i marksizma. Predugo sam šutio, uspavan slatkim obećanjima prosperiteta, samo da gledam kako nam se životi ugrožavaju političkim represijama. Ali zapamtite, nismo sami. Nas ima mnogo. Djelujemo tiho, stojeći kao čuvari puta kako naš patnički ali hrabri narod ne bi zalutao od Božje milosti i potpuno upao u zamke obmanjujuće političke mašinerije.
Moje putovanje naučilo me je neprocjenjivim lekcijama. Ciljan sam od strane ekstremista sa svih strana, od ljevičarsko-liberalnih agenda do lažnih desničara, vladajućih oligarha koji prakticiraju demokratizirani marksizam. Unatoč vatrici koja me okružuje, držim se bezvremenske mudrosti svetog Pavla, koji nas je poučavao: ‘Ne budi nadvladan zlom, nego zlo pobijedi dobrotom.’
Ovo je moje vjerovanje. Odbijam odgovarati na obmanu obmanom ili mržnju mržnjom. Umjesto toga, odgovaram s postojanom otpornosti, hrabrosti, zdravim razumom, pozivom na dijalog i nepokolebljivom predanošću društvenoj osjetljivosti. Nastojim ukloniti mostove autokracije i zamijeniti ih mostovima međusobnog poštovanja, zahvalnosti i istinske hrvatske jedinstvenosti.
Moja vlastita generacija možda je prebrodila teške oluje, ali naši su napori smisleni ako pripremaju put za svjetliju budućnost. Ne borimo se samo da gledamo unazad; borimo se da očistimo put kako bi oni koji imaju nasljeđe, djecu i unuke mogli postati najsretnija i najoslobođenija generacija u povijesti hrvatskog naroda.
Nalazim duboku utjehu u obećanju zapisanu u Svetom pismu: “U to će vrijeme ustati Mihael, veliki knez koji štiti sinove tvog naroda. Bit će to vrijeme nevolja kakvo još nije bilo… U to će vrijeme tvoj narod biti spašen – svi koji su zapisani u Knjizi.”
Put pred nama bio je dug, a trenutačne kušnje teške, ali svanut će. Nismo zaboravljeni. Mladi moje generacije možda su bili iskušavani vatrom, ali za djecu Hrvatske, za generacije koje dolaze, otvorit ćemo put ka budućnosti izgrađenoj na istinskom dostojanstvu, slobodi i nepokolebljivom zajedništvu. Kad napokon čujemo šapat, zvuk, odjek glasova koji izjavljuju: „Sada su došli spasenje i snaga i kraljevstvo našeg Boga!“—tek tada ćemo znati da je naša misija urodila plodom. Dok taj dan ne dođe, stojimo zajedno. Uz Božju pomoć, zaštitu svetog Mihaela i obnovljeni duh zajedništva, povratit ćemo svoju domovinu. Neka nam Bog pomogne!
Tekst i foto/ Božidar Bebek/ Totalno.HR
