“Vratite se!” Svileni Plenky je gotovo pjevao Vijeću mladih Hrvata izvan Hrvatske bacajući mamac – “Dođi i budi sjajni novi glasački kotačići u našoj slavnoj HDZ demokraturi!”
Okupljeni s sunce okupanim horizontima Južne Amerike, sivom kišom Toronta i neonskom maglom Sydneya, mladi Hrvati sa svih kontinenata slijevali su se u Zagreb na prvu sjednicu Vijeća mladih Hrvata izvan Hrvatske. Zvuči grandiozno, zar ne? Kao svečana skupština intelektualnih pionira koji se vraćaju graditi Partenon na Jadranu.
U stvarnosti, bio je to samo očajnički casting poziv demokrature.
Vidite, nakon deset slavnih godina našeg jedinstvenog oblika europske demokracije, lokalne članske knjige stranke izgledaju pomalo… sablasno. Stranice žute, tinta blijedi, a stariji drugovi koji su vjerno popunjavali sjedala u autobusu za svaki HDZ-ov skup polako odumiru iz izbornog stroja. Naravno, naš fini Svileni Autokrat, Andrej Plenković, ljubazno poznat svojim podanicima kao Plenky, odlučio je da je vrijeme da se mreža proširi.
Stajao je pred mladim iseljenicima s blistavim očima, namjestio svoj besprijekorno krojeni EU-birokratsko odijelo i na trenutak spustio masku, pokazujući svoju ranjivu stranu.
“Kad sam došao na vlast… svi su me voljeli,” uzdahnuo je Plenky, kanalizirajući svog unutarnjeg Shakespearovskog tragičnog junaka. “Danas sam ja država, i svi me mrze, nasmijao se Svileni.”
Zajednički uzdah! Suza mu se gotovo pojavila u kutu oka. Ali ne brinite, jer Svileni Autokrat uvijek ima trik u svom savršeno ispeglanom rukavu. Pogledao je prema svježem mladom licu, nasmiješio se kao ribič koji je upravo spazzio školu naivnih tuna i, u osnovi, rekao im: Imamo pravi mamac za vas, i ta glista ste VI.
Plenki je iznio svoje klasične mantre, vješto spajajući tuđmanovski romantizam s tihim, umirujućim brujanjem briselske birokracije. „Nakon što smo ostvarili našu državu mojim ratnim putem, mojom neovisnošću i međunarodnim priznanjem,“ naglasio je Svileni, mahnuvši rukom kroz savršeno počešljanu sijedu kosu. Dok je govorio, kunem se da sam ga uhvatio kako s naklonošću pogleda u uokvireni portret svog ideološkog duhovnog životinjskog vodiča, druga Tita, dok je nervozno prilagođavao zlatni lanac skriven ispod košulje, lanac na kojem je rubinsko crvena zvijezda uredno pričvršćena na HDZ-ovu značku.
Predstavio je Veliku strategiju za dijasporu u tri uredna dijela. Bosnu i Hercegovinu (iako, budimo iskreni, Plenki zapravo u tajnosti više voli sve ostale nego prave Hrvate kad treba dijeliti plijen), europske manjine i hrabre duše preko oceana. Ponosno se hvalio kako su izdaci za dijasporu naglo porasli. Odakle novac? Oh, nemojte brinuti o sitnicama poput toga tko je prevaren ili opljačkan usput, pogledajte HOO i Pavleka, uživa u kubankama i zečicama u ružičastim bikinijima. Samo se fokusirajte na veliku viziju!
“Vratite se!” Plenky je gotovo pjevao. “Dođite i budite sjajni novi glasački kotačići u našoj slavnoj HDZ demokraturi!”
A što ti se točno nudilo, dragi povratni izbjegliče? Crveni tepih? Prosperitetno gospodarstvo temeljeno na inovacijama? Ma daj. Ovo je Balkan, dušo. Umjesto toga, Plenky je ponudio ultimativne zlatne lisice. Porezne olakšice za cijelih pet godina za svakoga tko je bio odsutan dvije! Pravi mamac, osmišljen da se možeš vratiti i udobno istisnuti one dosadne lokalce koji odbijaju glasati za našu najfiniju demokraturu. Treba ti početni kapital za pokretanje posla? Ne brini, mi ćemo samo preusmjeriti novu rundu EU fondova—kome? to ionako više nitko ne broji?—i dodijeliti ti ugodan ured za posao u državnoj firmi gdje lojalisti stranke polako marširaju do mirovine. Samo slijedi blistav primjer mojih vjernih podanika!
Sve je zaključio podsjećajući ih da je Hrvatska sada potpuno stabilna, moderna, demokratska zemlja—sve dok ne pogledaš iza zavjese na hibridnu autokraciju koja vuče konce.
Je li to zvučalo sarkastično? Oh, bože, ispričavam se ako je zvučalo sarkastično. Stvarno sam to tako i mislio. I budući da ste očito svi takvi briljantni, bistri realistični umovi koji ste prešli tisuće kilometara da biste slušali ovu prezentaciju, vjerojatno vam nisam ni trebao reći da je to sarkazam. Živjela demokratura! Živio Plenky! Molim te, dodaj knjižicu stranke.
“Okupljajte se blizu, djeco razbacanih obala, Vi koji ste rođeni pod tuđim zvijezdama, Poslušajte pjesmu Svilnatog Autokrata. On vas doziva s rubova ravne zemlje, Iz vlažnih magli dalekih kontinenata, Zovući vas natrag u pradjedično krilo. Kad sam prvi put stigao, uzdahne u mikrofon, Podešavajući manžete svojih besprijekornih rukava,
Svi su me voljeli. Danas sam ja država, I svi me preziru. Oh, kakva teška kruna za nošenje u raju. Pogledaj ga tamo, ispod pozlaćenih lustera, Baca svoju baršunastu ribarsku strunu preko mora. Mamac na udici? Pogledaj dobro u vodi— Mamac si ti. Deset godina demokracije izblijedilo je dvorane partije, Knjige članstva postaju prašnjave i požutjele,
A vjerni su umorni, optuženi ili otišli. Zato mu treba svježa krv za izbornu mašinu, Svježi pluća da udahnu dim goruće države. On govori o Tuđmanu, duhu prizvanom za liturgiju, Dok u tajnosti, ispod krojenog revera, Protiv srca koje kuca u ritmu Bruxellesa, Vješta se skrivena crvena zvijezda na teškom zlatnom lancu, I odmah pokraj nje, utisnuto u mesing: HDZ. Mistični relikt društvenika iz prošlih i sadašnjih vremena. Vrati se, šapće, glas mu je gladak kao otopljena mast. Vrati se, i ponudit ćemo ti zlatne ključeve. Porezna slobodna žetva za pet kratkih godina— Nemoj se zamarati starom tržnicom koju smo jutros zatvorili Da uravnotežimo knjige i držimo strojeve podmazane.
Uzmi EU fondove, zgrabi ih šakom, Otvori svoje male trgovine, budi dobra mala poslušna duša, I kad dođe dan izbora, Znati ćeš koja kutija prima tvoj tihi papirić. Ah, kakvo čarobno kraljevstvo je izgradio za tebe! Hibridna zvijer, sjajna demokratura, Gdje autokracija nosi baršunastu rukavicu, A demokracija je samo šala koju pričamo za večerom. Je li to zvučalo sarkastično? Oprosti mu, zaboravlja da možda vidiš kroz svilu. On pretpostavlja, ipak, da ste jednostavno idioti Žedni da naslijedite naredbe njegove tihe tiranije. Pa spakirajte svoje torbe, mladi lutalice dijaspore. Zabavi treba svježe meso, silosima treba žito, A Svilenoj treba ogledalo da se divi. Živjela demokratura! Živio Plenky!”
Tekst i foto/ Božidar Bebek/ Totalno.HR
