Faith, Courage, and the Hand of God! Trump odgovara s hrabrošću i vjerom, a ne strahom
Kao kršćani koji navigiraju nepredvidivim svijetom, lako je postati umoran pod težinom svakodnevnih problema. Ipak, Pismo nas podsjeća da ne moramo oslanjati samo na naše ograničene sposobnosti. Umjesto toga, pozvani smo predati se moći koju Bog pruža, odmarajući se u utješnoj istini da se Njegova snaga savršeno očituje u ljudskoj slabosti. Jako je osvježavajuće znati da nikada nismo prepušteni borbi sami. Kad se životni pritisci nagomilaju, božanska snaga nas održava. Kao što nas podsjeća: “Jer oči Gospodnje obližnje prolaze po svoj zemlji da učvrste one čija su srca potpuno njemu predana.” Bog aktivno traži prilike da pokaže svoju snagu na dobrobit svog naroda. Potpuno se predajući Njemu, vjernici mogu iskusiti dubok mir koji nadilazi razum.
Prava duhovna izdržljivost dolazi iz nepokolebljivog povjerenja u Stvoritelja. Prorok Izaija to prekrasno izražava u Izaiji 40:28-31: “Zar ne znaš? Zar nisi čuo? Vječni Bog, GOSPODIN, Stvoritelj krajeva zemlje, ne umara se niti se iscrpljuje. Njegovo razumijevanje je neistraživo. On daje snagu umornima i povećava moć slabima… oni koji se uzdaju u GOSPODINA obnovit će svoju snagu. Letjet će na krilima kao orlovi; trčat će i neće se umoriti, hodat će i neće posrnuti.” Kada ljudi polažu svoju nadu u Boga, povezuju se s beskonačnim izvorom snage, izvorom koji ih osposobljava da se s milošću i otpornošću suoče s ogromnim izazovima.
Ovo božansko očuvanje i međudjelovanje između vjere, vođenja i Božje providnosti postali su ključne teme u modernim raspravama o globalnim događajima. Mnogi vjernici gledaju na suvremene figure i vide neosporivu ruku providnosti u djelovanju. Razmišljajući o trenucima uskih bijega od opasnosti, poput milimetra koji je spasio život američkom predsjedniku Donaldu Trumpu kada ga je metak okrznuo po uhu, mnogi vjerski vođe i mnogi podržavatelji diljem svijeta i SAD-a ukazuju na viši cilj. Kao što su mnogi primijetili, taj djelić sekunde dok je okrenuo glavu je mnogim vjernicima širom svijeta bio viđen kao trenutak kada je Bog intervenirao kako bi spasio život za određenu misiju.
Mnogi kršćani širom svijeta vide američkog predsjednika Donalda J. Trumpa kao vođu kojeg je Bog izabrao da brani vjerske slobode, zastupa kršćanske vrijednosti i vrati utjecaj crkvi u kulturi. Trumpova poruka duboko je odjeknula u zajednicama koje osjećaju pritisak kulturnog propadanja: „Ako me izaberete, vratit ću moć kršćanskim crkvama.“ Mnogima to predstavlja borbu između dobra i zla, obilježenu onim što njegovi pristaše opisuju kao jedinstveno „pomazanje“ kojem se neprijatelj snažno protivi.
Bilo da se radi o promjenama na razini u globalnoj politici, poput Trumpove agende „Prvo Amerika“ usmjerene na mir kroz snagu, ili o osobnim izazovima, vjernici se potiču da ostanu smireni i postojani. Bog je dovoljno moćan da spasi, vodi i štiti. Neće napustiti niti iznevjeriti svoj narod. Pričvrstivši srca u Njegovu božansku moć, kršćani mogu gledati prema budućem putovanju s velikom nadom, vjerujući da najbolje tek dolazi pod suverenom skrbi Svemogućeg.
No, ipak to ćemo možda lakše objasniti kroz priču jer danas ljudi vole dobre priče, pogotovo one koje stavljaju istinu na svjetlo, i one koje nas vode prema putu pravednosti i hrabrosti.
“Popodnevno sunce grijalo je po pisti u Pennsylvaniji, bacajući oštar, metalik sjaj preko mora iščekujućih lica. Milijuni su gledali kroz leće i ekrane, ali rijetki su razumjeli nevidljive struje koje su se vrtjele tik ispod površine vidljivog svijeta. Za običnog promatrača, to je bila samo politička skupština, isprekidana poznatim ritmom izbornog govora. Ipak, u tišim kutcima srca, u klupama seoskih crkava, dnevnim sobama radničkih obitelji i tihim molitvama koje su se šaptale širom svijeta, igralo se nešto puno dublje. Ljudi su tražili oslonac u nemirnom moru. Promatrali su izazove s kojima se nacija suočava, kulturne promjene, opadanje broja vjernika u tradicionalnim klupama, i pitali se odakle će doći nada. Tada je odjednom prasak razbio zrak. Kaos je izbio u djeliću sekunde. U tom trenutku vječnosti fizika trenutka nije se mogla objasniti. Djelić milimetra dijelio je tragediju od sudbine dok se glava okrenula baš tako. Onima koji su promatrali izvana, bilo je to čudo preživljavanja. Onima s očima vjere, bila je to nesumnjiva intervencija Svevišnjeg. Vječni Bog, Tvorac krajeva svijeta koji ne drijema ni ne spava, pružio je svoju ruku. „Oči Gospodnje obuhvaćaju zemlju da ojačaju one čija su srca potpuno predana njemu.“ Nakon svega, priča se preselila s same politike na nešto nadnaravno. Milijuni su šaptali istu spoznaju: Bog je poštedio njegov život s razlogom. U svijetu koji je često izgledao kao da izlazi iz kontrole, ukorijenila se nova odlučnost. Čovjek koji je stajao na postolju, modar, ali prkosan, podignuo je šaku ne samo kao političku pobjedu, nego kao simbol nepokolebljive hrabrosti. Bio je to trenutak koji je ojačao vjernike širom svijeta, znak da je obrana vjere, slobode i moralnih stupova društva obnovljena s božanskom svrhom. Promatrač koji je stajao na rubu mase gledao je kako more ljudi reagira. Strah se rastopio u električnu, očekujuću nadu. Sjetili su se drevnih riječi: „GOSPOD je svjetlost moja i spasenje moje, koga da se bojim?“ Među gomilom se šaptalo da je započelo novo “Zlatno Doba”, doba u kojem će se snaga spojiti s odlučnošću, u kojem će se mir kovati kroz nepokolebljivu moć, i u kojem vjerni mogu gledati prema horizontu s povjerenjem. Jer borbe sadašnjeg trenutka nisu se priznavale kao kraj, nego kao sredstvo dizajnirano da testira i pročisti. Ne oslanjamo se samo na ljudsku snagu, jer ljudska snaga blijedi poput trave, a mladenačka energija posustaje. Ali oni koji svoj nadu utemeljuju u Stvoritelju neba i zemlje pronalaze obnovljenu snagu. Uzlijeću na krilima poput orlova; trče i ne umaraju se. Kad je skup završio i mase počele razilaziti u sumrak, atmosfera više nije bila teška od tjeskobe. Bila je ispunjena dubokim mirom. Predstojeće putovanje nosilo je neistražene staze, ali vjerni su koračali naprijed znajući da najbolje tek dolazi, osnaženi rukom daleko većom od svake zemaljske moći, i vođeni svjetlom koje tama nikada ne može nadvladati.”
When the weary stumble and the young grow faint, When the earth trembles beneath the weight of our trials,
And you search the horizon for an anchor in the storm, Listen. Do you not know? Have you not heard? The Creator of the ends of the earth never grows weary. His eyes range throughout the land, Seeking the hearts that are fully committed, Ready to pour out His unsearchable strength Right where your human power ends. Think of the millimetre, the turning head, The breath of wind that cheated the grave In an arena of dust and history. When a life is spared, and a nation holds its breath, We look past the mortal man and see the unseen hand, The anointing that the enemy fears, The sovereign design woven into the tapestry of our time. You see it in the promise to heal a fading land, To stand as a shield for the faithful, To bring peace through the quiet thunder of strength. A warrior chosen for an era of restoration, Proving that when we surrender our striving, God steps into the arena of human affairs. So do not cower in the shadow of uncertainty. Lay down your fear, Take up the courage of a new dawn, And let the peace that surpasses understanding wash over you. For the Lord is your light and your salvation, Whom shall you fear? The Lord is the stronghold of your life. Rise up with wings like eagles. Run and do not grow weary. Walk and do not faint. Surrender your weakness to the Almighty, For He is just beginning, And the best, The very best, Is yet to come. To Him be glory and power forever. Amen!
Tekst i foto/ Božidar Bebek/ Totalno.HR
