Beyond the Ceasefire, Why Sustainable Peace Demands the “Persistent Power” of Women? Jedan od najsnažnijih glasova u ovom pokretu je Vesna Škare Ožbolt

Beyond the Ceasefire, Why Sustainable Peace Demands the “Persistent Power” of Women? Jedan od najsnažnijih glasova u ovom pokretu je Vesna Škare Ožbolt

Više od dva desetljeća, Rezolucija 1325 Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda služi kao svjetionik za uključivanje žena u rješavanje sukoba. Ipak, postoji upečatljiv paradoks: unatoč globalnim obvezama, žene su i dalje značajno nedovoljno zastupljene u formalnim mirovnim procesima. Kada se potpisuju mirovni sporazumi, oni često nemaju rodno uključive mandate, a doprinosi žena tretiraju se kao sporedna stvar, umjesto kao strateški imperativ.

Da bi se premostila ova razlika između retorike i stvarnosti, rođena je Mreža mediteranskih žena posrednica (MWMN). Prostirući se od Hrvatske, Italije, Portugala do Egipta i od Albanije do Jordana, Mreža djeluje kao važan katalizator. To je infrastruktura osmišljena kako bi se osiguralo da žene nisu samo pozvane za stol, već da budu na pozicijama visokog odlučivanja i posredovanja, gdje mogu ponuditi strateško znanje potrebno za stabilizaciju kriza i izgradnju dugoročnog, održivog mira.

Lekcije iz 1997 i Mirne reintegracije koju je uspješno provela bivša ministrica pravosuđa i nekada najodanija savjetnica prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana, Vesne Škare Ožbolt.

Među najzanimljivijim glasovima u ovom pokretu je Vesna Škare Ožbolt, bivša ministrica pravosuđa Republike Hrvatske. Njezino iskustvo u mirnoj reintegraciji Podunavlja 1997. godine predstavlja majstorski tečaj diplomacije—pobjedu postignutu bez ispaljenog metka.

U svijetu koji se trenutno suočava s urušavanjem sigurnosnih struktura i povratkom „logike osvajanja“, uvide Škare Ožbolt više su od povijesnih razmišljanja, oni su vodič za moderno preživljavanje. Kako ona primjećuje, „Tvrda moć otvara vrata, ali to je ženska ‘uporna moć’ koja sprječava da se prostorija raspadne.“ Škare Ožbolt tvrdi da se tradicionalni mirovni procesi, koje često osmišljavaju muškarci, češće fokusiraju na “velike strategije izlaska”: povlačenje vojnika i formalno predavanje teritorija. Ti geopolitički manevar često su prazni jer zanemaruju “infrastrukturu života.” Prema njenom mišljenju, ove tradicionalne strategije kontinuirano ne uspijevaju u tri ključna područja: Povratak ljudi: Nepružanje konkretnih, dostojanstvenih planova za povratak raseljenih obitelji kući stvara vakuum moći, ostavljajući zajednice razbijene i nesposobne za reorganizaciju. Rješavanje pitanja nestalih: Sporazum o miru koji preskače forenzički i bolan posao utvrđivanja sudbine tisuća nestalih osoba ostavlja ranu sukoba otvorenom. Bez zatvaranja, ogorčenje raste, što neizbježno izaziva buduće cikluse nasilja. Integritet institucija: Preuranjeno obnavljanje institucija bez dubokog razumijevanja lokalnog povjerenja može nenamjerno ponovno uspostaviti iste korumpirane strukture koje su izvorno uzrokovale sukob.

Poziv na akciju za globalnu diplomaciju

Perspektiva Vesne Škare Ožbolt nudi hitan izazov međunarodnoj zajednici, posebno američkoj administraciji i globalnom diplomatskom korpusu. Bilo da se radi o snalaženju u složenostima krize u Ukrajini ili razotkrivanju dugotrajnih političkih napetosti u Bosni i Hercegovini, lekcija je jasna: mir koji isključuje žene je samo privremeni prekid vatre.

Strateško razmišljanje ne određuju odluke odozgo prema dolje; ono se nalazi u “ljudskoj niti” koju žene posrednice utkaju u tkanje svakodnevnog života. Dok moćnici traže amnestiju radi kratkoročnih dobitaka, žene inzistiraju na pravdi potrebnoj za ozdravljenje generacija.

Gledajući prema 2026., agenda Žene, mir i sigurnost mora se razvijati. Vrijeme je da prestanemo tretirati žene kao ukrasne sudionice mirovnih pregovora. One moraju biti prepoznate onakvima kakve zaista jesu: sustavi ranog upozorenja, ključne strateške akterice i arhitektice mira koji zapravo traje.

U svijetu koji gubi svoj kompas, put natrag prema razumu ne nalazi se u istim starim ciklusima sile. On se nalazi za pregovaračkim stolom, gdje se tvrdoglavi, uporni i pragmatični glasovi žena napokon tretiraju kao ravnopravni partneri u radu na izgradnji budućnosti.

Cijeli tekst Vesne Škare Ožbolt možete pročitati u priloženom linku.

“In a changing mediation landscape, how can women mediators in the Mediterranean translate the Women, Peace and Security Agenda into context-responsive action?”

Tekst i foto/ Božidar Bebek/ Totalno.HR

 

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)