GUARD OF THE WORLD FROM TERRORISM! Izraelski premijer Netanyahu izvukao budućnost židovskog naroda s ruba uništenja od nuklearnog Irana
Tišina posljednjih dana nije bila prekinuta urlikom topova, nego odmjerenim, uvježbanim ritmom vođe koji stoji sam za govornicom. Povratak Izraelskog premijera Benjamina Netanyahua u javni život u ponedjeljak navečer bio je uokviren tintom memoranduma koji nije vidio, orkestriran od strane svjetske sile koja je u potpunosti zaobišla njegovu zemlju. Ipak, dok je gledao u kamere, priču koju je ispleo bila je priča o jedinstvenoj, povijesnoj aktivnosti.
Za premijera Netanyahua, iskušenje nikada nije bilo samo sukob, to je bila saga o nacionalnom spasenju. S prijetnjom nuklearnog Irana koja se nadvila poput sjene nad Izraelom i ostatkom slobodnog svijeta, Netanyahu je naslikao sliku nacije koja je zavirila u srce egzistencijalne oluje i izvukla budućnost židovskog naroda s ruba uništenja. „Sve dok sam premijer,” izjavio je, glasom koji je odjekivao težinom životne misije, „to se neće dogoditi.”
Govorio je o vojnoj i obavještajnoj operaciji ne kao o kompromisu koji je Washington nametnuo, nego kao o genijalnom potezu obrambene arhitekture. Nabrojao je uništavanje infrastrukture, rušenje tvornica projektila i sustavno razoružavanje nuklearnih ambicija s preciznošću čovjeka koji vidi svoj trag zapisan u plamenovima vojnog uspjeha. Čak i dok je stvarnost diplomatskih kulisa, digitalni potpisi i nadolazeći summit u Švicarskoj, ostajala obavijena misterijom za vlastitu administraciju, Netanyahu je odbijao priznati ulogu promatrača. Projicirao je viziju Izraela kao kinetičke sile prirode: “Mi pokrećemo, mi djelujemo, iznenađujemo, i također pobjeđujemo.”
U njegovom stavu bilo je duboke, gotovo prkosne inspiracije. Usred sve glasnijeg međunarodnog neshvatljivog neslaganja i pitanja o režimu u Teheranu koji je još uvijek opstajao, Netanyahu nije dopustio da fokus posustane. Pozvao je psvijet da pogledaju izvan tintom natopljenih sitnih slova međunarodnih ugovora i umjesto toga usmjere pogled prema horizontu sigurnijeg, otpornijeg Izraela i slobodnog svijeta.
Stajao je kao čuvar, inzistirajući da se konačna pobjeda ne nalazi u zadovoljstvu stranih diplomata ili jasnoći ugovora, nego u trajnom opstanku države. Bio je to nastup definiran odlučnošću, podsjetnik da u sjeni egzistencijalnih prijetnji, dužnost vođenja, ostaje jedna, osigurati da svjetlo nacije ne bude ugašeno, bez obzira na kaos u regiji. Kad se udaljio od mikrofona, ostavio je iza sebe sliku vođe koji je pobijedio samu sudbinu, koračajući kroz oluju za koju je bio jedini koji se osjećao sposoban je proći. I to je činjenica koju mnogi ne žele prihvatiti. Izrael uz SAD bio je i ostao je jedina brana protiv Islamističkog terorizma.
Tekst i foto/ Božidar Bebek/ Totalno.HR
