Čuvanje korijena i nadahnjivanje budućnosti! Predstavljanje važnog monografa o hrvatskoj baštini, 1100 godina od crkvenih Sabora u Splitu i početaka Hrvatskog kraljevstva
Zrak u dvorani ‘Vijenac’ Nadbiskupijskog pastoralnog instituta u Zagrebu nosio je tihu pobožnost toga utorka navečer, 20. listopada 2026. Ispod toplog sjaja lustera okupila se skupina umova i duhova, biskupi u svojim prepoznatljivim odorama, znanstvenici, umjetnici i mladi čije su oči odražavale živost nove generacije. Sve ih je povezivalo šuštanje stranica povijesti, upisano u novoobjavljenoj monografiji pod naslovom 1100 godina od crkvenih sabora u Splitu i početaka Hrvatskoga kraljevstva.
Iz perspektive promatrača, prostorija je bila kao tapiserija hrvatske prošlosti i sadašnjosti. U prvim redovima sjedili su kardinal Josip Bozanić, umirovljeni nadbiskup Zagreba, i nadbiskup Leopoldo Girelli, Apostolski nuncij, njihova prisutnost naglašavala je duboku povezanost lokalne Crkve i Svete Stolice. Sa strane su sjedili nacionalni čelnici, uključujući ministricu kulture i medija Ninu Obuljen Koržinek, koja je predstavljala skladni most između državnih institucija i duhovne baštine.
Program je započeo podizanjem glasova. Oratorijski zbor crkve sv. Marka, Cantores sancti Marci, ispunio je dvoranu uzvišenom polifonijom koja je činila da zidovi moderne prostorije izgledaju kao da se povlače, pozivajući duhove srednjovjekovnih kraljeva i drevnih vijeća u prostor.
Prišavši pultu, predsjednik Hrvatske biskupske konferencije, zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša, obratio se okupljenima. Njegov je glas bio stabilan, odjekivao je težinom stoljeća.
“Od samih početaka,” nadbiskup Kutleša podsjetio je pažljivu dvoranu, “hrvatska državnopravnost usko je povezana s kršćanskom vjerom, a hrvatski je narod izgradio svoje mjesto među europskim narodima u zajedništvu s Petrovim nasljednikom.”
Naslikao je živopisnu sliku naslijeđa koje nije oblikovano samo velikim političkim odlukama, nego i intimnim, tihim trenucima svakodnevnog života. “Naši vladari prizivali su Kristovo ime u poveljama, a naše majke su pravile znak križa na čelima svoje djece. Na taj je način vjera prožimala i javni život nacije i privatnost obiteljskog doma. Na tim temeljima razvilo se naslijeđe koje nas i danas povezuje i ujedinjuje.”
Riječi nadbiskupa poslužile su kao most natrag prema monumentalnoj jubilejskoj godini 2025; dvanaest mjeseci obilježenih povijesnim prekretnicama. Prisjetio se svetkovine Srca Isusova 27. lipnja 2025., kada je nacija ponovno posvećena; gromoglasne euharistije zahvalnosti u Tomislavgradu nekoliko dana kasnije za 1100. obljetnicu krunidbe kralja Tomislava; međunarodnih simpozija; izložbi; i radosne energije OI iz katekizma. Posebno se s veseljem sjetio nacionalnog hodočašća u Rim, putovanja milijuna koraka koji odjekuju stoljećima predanosti.
“Ta su se okupljanja bila moćna i dirljiva,” razmišljao je nadbiskup, skenirajući lica publike. “Но čak i najdragocjenija iskustva mogu s vremenom izblijediti ako ih ne sačuvamo i ne prenesemo drugima. Upravo zato je ova monografija važna.”
To je osjećaj koji je ponovila i ministrica Obuljen Koržinek kad je uzela riječ. Istaknula je kako je monumentalna knjiga trajni dokaz simbiotskog odnosa koji je uspostavljen 2025. između Crkve i vodećih kulturnih, obrazovnih i znanstvenih institucija zemlje, zajedničkog napora da se oda počast zajedničkom identitetu.
Večer je bila ispunjena različitim izrazima ovog identiteta. Kipar akademik Kuzma Kovačić govorio je o umjetničkoj duši utisnutoj u kamenima naroda, dok je vodeći hrvatski glumac Joško Ševo izgovarao stihove koji su zračili dramatičnom gracioznošću. Ipak, možda je najdirljiviji trenutak pripao učenicima pobjedničkog tima Olimpijade iz vjeronauka. Stojeći pred uglednicima, ovi mladi ljudi predstavljali su živu budućnost, sam kontinuitet vjere i kulture o kojoj piše u debelom svesku koji je ležao na stolu prekrivenom baršunom.
Prije nego što je večer došla kraju, nadbiskup Kutleša prizvao je trajnu figuru blaženog Alojzija Stepinca. Njegovo svjedočanstvo, kako je nadbiskup istaknuo, stajalo je kao nepokolebljiv svjetionik, podsjetnik da se prava vjernost mjeri samim životom, kroz ustrajnost u teškoćama, ljubav prema Crkvi i hrabrost da se brani ljudsko dostojanstvo.
Kad su posljednji tonovi zbora utihnuli, a sudionici ustali da pričaju ispod lukova instituta, monografija je ostala otvorena na izložbi. Bila je više od tinte na papiru, bila je tihi savez. Premošćivala je jaz između majki koje su prije tisuću godina crtale križiće na čelima djece i današnje mladeži, osiguravajući da put kojim su koračali njihovi predci nastavi osvjetljavati put pred nama.
Tekst i foto/ Božidar Bebek/ Totalno.HR
