Ekocid kao ozbiljan zločin, Otrov ne pita jesi li lijevo ili desno! “Hodaj za Liku, hodaj za Hrvatsku!”
Kad pogodi ekološka katastrofa, ne gleda političke stranke, ideološke sklonosti ili glasovne zapise. Otrovni otpad koji se probija u naše prirodne izvore vode, naše “Hrvatsko Blago” i zagađuje zemlju ne mari za političke granice. Ipak, iznova i iznova, zajednice koje se bore za svoje osnovno pravo na sigurno i čisto okruženje nalaze se odbijenima, marginaliziranima i optuživanima za “politizaciju” ili “antipatriotizam” od mašinerije otpadne mafije.
Vrijeme je da promijenimo narativ. Ekocid nije stranačko pitanje, to je ozbiljan zločin nastao iz očite ravnodušnosti prema javnoj sigurnosti i prirodnom svijetu.
Kada institucije zakazuju! U svojoj srži, ekocid je dvostruki prekršaj. To je razarajući zločin protiv okoliša, otuda prefiks “eko”, i proizlazi iz temeljne kriminalne povrede javne sigurnosti. Kada se ilegalno i štetno otpad odlaže, poput nedavne ekološke krize u Lici, Hrvatska, institucije koje su zamišljene da štite građane temeljito su zakazale.
Umjesto da mobiliziraju stručne resurse za smanjenje rizika, uklanjanje opasnog otpada i istraživanje institucionalne nemarnosti, nadležne vlasti često pribjegavaju kontroliranju štete. Umjesto da se pozabave sržnim problemom, pokušavaju umanjiti politički gubitak.
Ova reaktivna odvraćanja su opasna. Kada civilne udruge i obični građani traže odgovornost, često ih dočeka predvidljiva i štetna retorika, da su njihova upozorenja samo „opozicioni histerični ispadi“, „strano uplitanje“ ili pokušaji destabilizacije vlade.
Znanost i solidarnost iznad manipulacija! Srećom, sve veća koalicija stručnjaka i profesionalaca odbija dopustiti da legitimne brige za zdravlje i sigurnost budu nadjačane političkom bukom. Snažan primjer tog zajedništva je stav Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja u Hrvatskoj. Javno podržavajući građane Like i građansku inicijativu “Gospić je naš dom”, Sindikat znanosti stao je u obranu prosvjeda “Hodaj za Liku, hodaj za Hrvatsku!”.
Stojeći rame uz rame s ‘običnim’ ljudima, znanstvena zajednica potvrdila je jednu bitnu istinu, borba za sigurnost vlastitog doma nije manifestacija histerije ili stranačke politike. To je razuman, nužan zahtjev za institucionalnom odgovornosti i osnovnim ljudskim preživljavanjem.
Kao što je Nezavisni sindikat znanosti i visokog obarzovanja ispravno primijetio, pravi cilj civilnog društva i sindikata je djelovati kao demokratski korektiv prema vladi, bez obzira koja politička stranka je na vlasti. Institucije ne postoje da bi zaštitile interese vladajućih stranaka ili moćnih pojedinaca; one postoje da bi štitile građane i javni interes.
Otrov ne bira strane! Građanska inicijativa “Gospić je naš dom” prikazuje živopisnu, neosporivu sliku apsurdnosti pretvaranja ekoloških katastrofa u kulturne ratove. Postavljaju oštro pitanje: Ako dijete tone ili ako potres sravna grad, tko se ikad zapita za koga žrtve glasaju prije nego što ih izvuku iz ruševina?
Kad nastanu krizе, zajednice se okupljaju. Ljudi iz svih slojeva društva, iz različitih regija, sredina i osobnih priča, sjedinjuju se jer to zahtijeva preživljavanje i solidarnost.
Ipak, kada građani progovore protiv ilegalnog odlaganja otpada, korporativne nepažnje i institucionalne zatvorenosti očiju, često postaju meta klevetničkih kampanja. Oznake poput ‘neprijatelja države’ ili ‘plaćenika’ za ekološke aktiviste su stara taktika koja služi za zaustavljanje smislenih rasprava. To skreće pažnju s kamiona koji su prevozili otpad, potpisa koji su to odobrili i profita ostvarenog na račun ljudskog zdravlja.
Stvarnost ostaje oštra i neumoljiva, Otrov ne provjerava tvoj pasoš, političku ideologiju niti tvoj glas. Zagađeno tlo i otrovana voda prijete svima jednako.
Istinsko domoljublje nije u tome da se neugodne istine guraju pod tepih ili da se brane korumpirani sustavi samo radi izgleda. Istinsko domoljublje temelji se na zaštiti zemlje, šuma, voda i zdravlja ljudi koji zovu zemlju svojim domom.
Borba za Liku, uz slične ekološke borbe u Sisku, Vranjicu, Poznanovcu, Benkovcu, Zagrebu i mnogim mjestima drugdje, jasan je podsjetnik da je zaštita prirode krajnja građanska dužnost. Radi se o običnim ljudima koji se zalažu za svoje pravo da žive, dišu i piju sigurno.
Kada građani izlaze na ulice, ne prosvjeduju i hodaju za političke stranke, oni prosvjeduju i hodaju za preživljavanje, dostojanstvo i integritet svoje domovine.
Kao što se jedan zabrinuti hrvatski građanin se zapitao: Možda je vrijeme da prestanemo pitati je li kriza lijeva ili desna, i počnemo tražiti ono što je jednostavno ispravno. Jer otrov ne pita, i mi ne bismo trebali.
Tekst i foto/ Božidar Bebek/ Totalno.HR
Kako bešćutna politička elita i mafija otpada prijete budućnosti i zdravlju hrvatskih građana?
Oh, moj hrvatski narode! Zar ne vidiš fantomske lance Demokrature?
