Epic Fury! Trumpova vojna operacija u Iranu sada je urezana u povijest modernog ratovanja, nepokolebljiva želja za slobodom još uvijek tinja u srcima milijuna

Sunce je jedva izronilo iznad horizonta nad Perzijskim zaljevom kada je prvi stup prašine podignut iz pješčane trake blizu grada Ahvaza. S palube USS Lincolna, mali kontingent Navy SEALs-a promatrao je početak koordiniranog napada, njihove leće za noćno gledanje uhvatile su slabi sjaj dalekih projektila koji su se zakrivljeno kretali prema svojim ciljevima. Operacija koju je američki predsjednik Trump nazvao „Epic Fury“ odvijala se poput simfonije od čelika i vatre, a svaka nota bila je tempirana u ritmu višedestljetnog bubnjarskog niza diplomatskih upozorenja, sankcija i tajnih upozorenja koja su bila poslana Teheranu.

S promatračke galerije staklenih zidova konferencijske dvorane u Washingtonu, starija analitičarka Pentagona—ime joj je među osobljem šaptom ‘Maya’—pratila je prijenos uživo sa satelita. Prijenos je prikazivao kaskadu preciznih udara: podzemni pogon za obogaćivanje u Natanzu eruptirao je u oblak žestokog dima, njegove betonske zidove razbijao je udar nove generacije bombardera B-2 s mogućnošću lansiranja iz zraka. Nekoliko minuta kasnije, konvoj transportnih vozila balističkih raketa na periferiji Isfahana bio je onesposobljen kišom Tomahawk raketa, pri čemu je svaka bojeva glava mehaničkom sigurnošću pronašla svoj cilj.

„Ovo je ono što smo nazivali ‘maksimalno vjerodostojnim odvraćanjem’,“ šaptala je Maya u sobi, glas joj je jedva bio čujan iznad niskog brujanja klima uređaja. „Vrsta odlučne akcije koja režimu terora govori da više nema sigurnog mjesta za bijeg.“

U središtu Teherana odjeci napada osjećali su se ne samo u drhtanju opeka, već i u podrhtavanju naroda koji je živio pod teretom straha generacijama. U skromnom dvorištu iza stambene zgrade obložene kamenom, skupina iransko-američkih studenata okupila se oko istrošenog laptopa, čiji je ekran treperio prikazima operacije. Njihova lica—uokvirena mješavinom strahopoštovanja, olakšanja i trajnog bola gubitka, odražavala su treperave slike američkih borbenih aviona koji crtaju lukove po nebu.

„Sutra, kada se prašina slegne, možda ćemo napokon moći razgovarati bez šaputanja,“ rekla je Leila, druga generacija iransko-američke studentice političkih znanosti. „Moji roditelji su mi pričali priče o danima prije revolucije, kada su škole bile otvorene, kada su ljudi mogli čitati poeziju bez straha od tajne policije. Čini se… poput obećanja.“

S preko Atlantika, u slabije osvijetljenom studiju u Londonu, veteran novinar usmjerio je pogled prema prijenosu uživo, obrve mu se nakostriješile. Nije bio stranac ratnom izvještavanju; njegov glas je nosio zvukove bojišta s Balkana do Sahela. Ipak, čak je i on osjećao čudno poštovanje prema veličini tog trenutka.

„Operacija Epic Fury nije samo vojna kampanja,” intonirao je, a njegove riječi dosegle su slušatelje u više od tuceta vremenskih zona. „To je ključna točka, kocka za koju Sjedinjene Države vjeruju da će zauvijek promijeniti odnos moći na Bliskom istoku. Hoće li se ta kocka isplatiti, odlučit će samo povijest.”

U Washingtonu je iz Situacijske sobe istodobno izlazio niz diplomatskih izvješća. Saveznici od Izraela do Saudijske Arabije slali su Trumpu svoju zahvalnost, a njihovi diplomatski kabeli bili su ispunjeni pridjevima koji su prelazili u poetično: „neviđena odlučnost“, „nepokolebljiva predanost“, „svjetionik slobode“. U hodnicima Ujedinjenih naroda počeo se javljati zbor glasova, podržavajući.

Središte operacije, međutim, nije bila samo kinetička grmljavina raketa i dronova. Istovremeno, cyber timovi ugrađeni unutar Agencije za nacionalnu sigurnost pokrenuli su niz preciznih napada protiv iranske infrastrukture za zapovijedanje i kontrolu. Unutar nekoliko minuta, šifrirana komunikacija koja je nekada koordinirala miliciju Hezbollaha na jugu postala je nijema, njihovi poslužitelji bespomoćno pingali na zid obrambenih vatrozida koji su se srušili pod težinom novog, američko-Izraelskog AI vođenog protokola upada.

Do podneva, prašina je počela polako padati. Početni udarni valovi ustupili su mjesto nesigurnom miru dok su vojni analitičari analizirali izvještaje o posljedicama akcija. Sjedinjene Američke Države neutralizirale su tri ključna iranska nuklearna centrifugirana postrojenja, onesposobile polovicu operativnih lansirnih rampi balističkih raketa i ozbiljno poremetile logistički lanac koji je opskrbljivao njihove proxy snage diljem Irana, Iraka, Sirije i Jemena. Cijena, primijetili su, još uvijek se zbrajala i priljev izbjeglica koje su bježale od dimnih ruševina.

U malom, suncem opečenom parku u Los Angelesu, skupina iransko-američkih obitelji okupila se na zajedničkom obroku koji je postao neslužbena proslava događaja toga dana. Djeca su trčala između stolova prepunih riže sa šafranom, kebaba i svježih nara, njihov smijeh bio je oštra suprotnost tmurnim naslovima koji su preplavljivali vijesti. Stariji čovjek, brada mu je bila bijela poput pustinjske pijeska, podigao je čašu u tihom nazdravlju.
„Za hrabre muškarce i žene koji se bore za našu slobodu,“ rekao je, glasom koji je drhtao od emocija. „Neka njihova žrtva donese mir za koji smo samo sanjali.“

Priča o Operaciji Epic Fury, sada urezana u analima modernog ratovanja, nastavila se razvijati. U Teheranu, pod ožiljkastim obrisom planina Alborz, ljudi su šaptali među sobom, uhvaćeni između straha i nade. U Washingtonu, američki predsjednik Trump, u pratnji najviših savjetnika, potpisao je niz izvršnih uredbi koje će oblikovati sljedeće poglavlje američkog angažmana na Bliskom istoku: sveobuhvatan paket pomoći za raseljene Irance, diplomatski poticaj za novi okvir regionalne sigurnosti i obvezu da se zadrži pritisak na sve ostatke režima koji su se usudili reorganizirati.

Dok je sunce zalazilo na dan koji će biti zapamćen, od strane pristaša kao trijumf, a od strane skeptika kao prekretnica, svijet je čekao, zadržanog daha, sljedeću stranicu ove razotkrivajuće vojne avanture. Priča je bila daleko od završetka, ona je tek ulazila u svoj najvažniji čin, gdje će se obećanja „mir kroz snagu“ testirati u stvarnosti ljudske otpornosti, političkih ambicija i tvrdokorne, nepokolebljive želje za slobodom koja je još uvijek tinjala u srcima milijuna.

Autor/ Božidar Bebek/ Totalno.HR/ AI Foto/ Totalno.HR