Hrvatska politička predstava ‘Mortal Kombat’ dosegnula je svoj završetak serije
Dođite, dame i gospodo! Uzmite kokice i pronađite udobno mjesto, jer najduže emitirana sapunica na Balkanu—Hrvatska izvršna dramedija, približava se svojoj sezonskoj završnici. Ako imate osjećaj déjà vu, to je zato što ste veći dio posljednjih nekoliko godina pratili dva velikana osrednjosti, predsjednika Hrvatske Zorana ‘Zoku’ Milanovića i autokratskog premijera Hrvatske Andreja ‘Plenkya’ Plenkovića, kako izmjenjuju udarce u teatru apsurda koji očito nema puno veze s vođenjem države.
To je klasičan klišej: dva muškarca koja su uspjela izbjeći stvarne rovove tijekom Domovinskog rata sada vode žestoku, visokorizičnu borbu oko… tko će se igrati vojske.
Dok prosječni hrvatski građanin navigira kroz užitke rasta cijena i ekonomske nesigurnosti, naši glavni državni muškarci rogonje zabušavaju svađajući se oko hijerarhije Hrvatske vojske. To je klasičan slučaj „moj je ego veći od vašeg BDP-a.” Zoka, uvijek jezični teškaš, nedavno nas je podsjetio na očito: „Jedini civil koji izdaje naredbe i zapovijedi, a nije vojnik, je Predsjednik Republike. Nitko drugi. Nema ministra.” Naravno da nije pogriješio. Ali tu je kvaka, zar ne? Biti u pravu rijetko je bio cilj u ovom političkom okruženju.
Umijeće ‘Plenky zavirivanja’! S druge strane ringa, imamo vrhovnog autokrata, Plenkovića. Glasine kažu da kada ljetna vrućina raste, a vijesti usporavaju, Ured premijera traži distrakciju kako bi baza ostala uzbuđena, a opozicija zbunjena. Jesu li Plenkyjevi savjetnici dali mali znak da zakuhaju situaciju? Sigurno tako izgleda. Kad vam je dosadno, zašto rješavati infrastrukturne probleme ili se baviti siromaštvom kad možete izazvati ustavnu krizu? Zabavnije je gledati kako raste tlak predsjednika nego se baviti inflacijom.
Zašto svijet gleda i grize se u sebi?
Tužna je istina da ovaj stil vladanja poput “Mortal Kombata” nije samo iritantan za hrvatsko stanovništvo, već je PR noćna mora na međunarodnoj sceni. Svaki put kad se Zoka i Plenky upuste u neki od svojih koreografiranih sukoba, ugled Hrvatske trpi. U diplomaciji, dosljednost je kralj. U Hrvatskoj, čini se da više volimo filozofiju ‘tko može najglasnije vikati’. Bilo da se radi o želji za mjestom u paradi u Francuskoj ili samo još jednoj trofeju za dodati na policu, fokus ostaje potpuno na spektaklu na tribinama, a ne na stvarnom tijeku razvoja nacije.
Pobjednik? Ako je ovo zaista Mortal Kombat, tko je izveo “Fatality”?
Dok političko prepiranje ostaje gubitak za hrvatski narod, teško je ne primijetiti da Zoka ima talent za dramatični udarac. On igra ulogu “hrabrog teškaša riječima” s razinom predanosti koja bi učinila da se kaskader zacrveni. U ovom posljednjem krugu, Zoka je uspio zadati čist pogodak HDZ-ovoj mašini, ostavljajući Plenkija da izgleda malo manje kao doličan državnik, a više kao uznemireni sudionik namještene borbe.
Kako se polako približavamo budućnosti u kojoj se nadamo da će ovaj specifični politički teatar napokon završiti, jedna stvar je jasna: vrijeme je da se spusti zavjesa. Vidjeli smo maske, čuli smo scenarije i umorni smo od kaosa koji je dirigiran sa scene. Hrvatska zaslužuje bolje od stalnog niza političkog ‘Mortal Kombata.’ Ali za sada, uhvati svoje mjesto u prvom redu, posljednja scena će zasigurno biti jednako smiješna kao i ostatak predstave.
Tekst i foto/ Božidar Bebek/ Totalno.HR
