Hrvatska se prisjeća žrtve Vukovara i Škabrnje 35 godina kasnije! General Zvonko Sesar: “Pronalazak nestalih nije samo politička ili birokratska obaveza, to je duboka humanitarna dužnost hrvatskog naroda”


Uoči Dana sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje, gradovi, mjesta i sela diljem Hrvatske klanjaju glave u svečanom razmišljanju. Prošlo je trideset i pet godina otkako su ta dva mjesta pretrpjela nezamisliva razaranja, no težina njihove žrtve i dalje je jednako prisutna danas kao i u mračnim danima obrambenog Domovinskog rata.
Od mirnih seoskih staza do užurbanih gradskih ulica, nacionalni krajolik osvjetljen je morem trepćućih svijeća. U pratnji tihih molitvi, polaganja vijenaca i svečanih mimohoda sjećanja, građani svih slojeva života okupljaju se kako bi odali duboko poštovanje poginulim braniteljima i nevinoj civilnoj populaciji koja je dala sve za slobodu Hrvatske.
Dok je nacija zastala kako bi obilježila službeni Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata, uz posebno sjećanje na Vukovar i Škabrnju, zajednice su se okupile kako bi povijest nikad nije bila zaboravljena. U Zagrebu, memorijalni događaji okupili su generacije kako bi odali počast otpornosti onih koji su patili.

Usred svečanih okupljanja u glavnom gradu, pažnja se neizbježno usmjerila na one koji su svjedočili strahotama sukoba i na nerazriješena pitanja na koja se još uvijek traže odgovori. Povodom ove dirljive prigode, svoje je misli podijelio general Zvonko Sesar, pružajući važnu perspektivu o tome kakva su ta burna vremena zaista bila i, još važnije, o teškom putu koji nas još čeka.
Gledanje unatrag na obranu Hrvatske zahtijeva slušanje pojedinaca koji su stajali na prvim crtama, noseći težak teret vodstva i preživljavanja. General Zvonko Sesar, veteran Domovinskog rata, prisjeća se atmosfere nepokolebljive solidarnosti i žestoke odlučnosti koja je definirala obranu gradova poput Vukovara i Škabrnje.
Generale Sesar, ove godine obilježavamo punih 35 godina od stradanja Vukovara i Škabrnje. Kako danas, s ovog povijesnog odmaka, vi osobno i Zbor udruga hrvatskih ratnih veterana gledate na te događaje?
Trideset i pet godina je razdoblje u kojem stasa cijela jedna nova generacija, ali za nas koji smo bili sudionici i svjedoci stvaranja hrvatske države, rane iz studenoga 1991. godine nikada ne postaju samo daleka povijest. Vukovar i Škabrnja dva su najsnažnija simbola našeg otpora, stradanja, ali i pobjede. Kao hrvatski ratni veterani, na tu žrtvu
gledamo s dubokim poštovanjem i ponosom. Hrvatski branitelji i civili u Vukovaru i Škabrnji podnijeli su nadljudski teret i svojom su krvlju zaustavili agresora te kupili dragocjeno vrijeme da se ostatak Hrvatske obrani i međunarodno prizna. Bez njihove žrtve danas ne bismo imali slobodnu i suverenu domovinu.


Što za vas osobno znači 18. studenoga i kako danas, s odmakom vremena, gledate na žrtvu Vukovara i Škabrnje?
„Studeni u Hrvatskoj uvijek nosi posebnu težinu. Prisjećajući se tragedije Vukovara i Škabrnje, ne klanjamo se samo simbolima jednog vremena, nego stvarnim ljudima, braniteljima i civilima čija je žrtva ugrađena u temelje naše slobode. Tišina koja na taj dan ispunjava naše ulice govori više od bilo kakvih velikih riječi. Naša je odgovornost
da to sjećanje ne svedemo samo na jedan dan u godini, već da kroz pošten rad, međusobno uvažavanje i brigu za bližnje svakodnevno opravdavamo dar slobode koji smo primili. Osamnaesti studenoga za mene nije samo datum u kalendaru, već dan dubokog poštovanja, tišine i zahvalnosti. Vukovar i Škabrnja su simboli nezamislive patnje, ali istovremeno i nevjerojatne hrabrosti i otpora. S odmakom vremena, kada emocije ne blijede nego sazrijevaju u trajnu svijest, postaje još jasnije kolika je cijena plaćena za našu slobodu. Naša je trajna obveza čuvati istinu o tim događajima, ne iz mržnje prema ikome, nego iz dubokog pijeteta prema onima koji su dali sve što su imali.
Kako očuvati sjećanje na te tragedije među mlađim generacijama koje rat nisu doživjele?
Mladima ne smijemo prenositi teret ogorčenosti, nego vrijednosti iz kojih je nastala naša država, zajedništvo, solidarnost i ljubav prema domovini. Najbolji način za očuvanje sjećanja jest otvoreni razgovor, temeljen na činjenicama i osobnim pričama ljudi koji su te dane proživjeli. Kada mladi shvate da iza svake brojke i svakog imena na spomen-ploči stoji nečiji sin, kći, otac ili majka sa svojim snovima, tada sjećanje prestaje biti tek lekcija iz povijesti i postaje dio njihova identiteta i odgovornosti.
Koja bi bila vaša poruka obiteljima poginulih i nestalih, ali i svim građanima u ovim danima?
Obiteljima poginulih, a osobito onima koji još uvijek tragaju za svojim najmilijima, želim poručiti da njihova bol nije zaboravljena i da u njoj nisu sami. Pronalazak svakog nestalog ostaje naš moralni dug. Svim ostalim građanima poručujem da ove dane provedemo u dostojanstvu, miru i zajedništvu. Neka upaljena svijeća u našim prozorima bude znak ne samo tuge, već i obećanja da ćemo graditi društvo dostojno žrtve koju su Vukovar i Škabrnja podnijeli.
Često se ističe važnost prenošenja istine o Domovinskom ratu na mlade. Koja je uloga veteranskih udruga u očuvanju te memorije nakon tri i pol desetljeća?
Naša je temeljna zadaća kao Zbora udruga hrvatskih ratnih veterana biti čuvarima istine. Nakon 35 godina, sve je manje živih svjedoka onoga vremena i zato je naša odgovornost još veća, ne smijemo dopustiti da se činjenice o velikosrpskoj agresiji iskrivljuju ili relativiziraju. Mladim generacijama ne želimo prenositi mržnju, jer hrvatski
vojnik nikada nije bio vođen mržnjom, nego ljubavlju prema svom domu i narodu. Želimo im usaditi svijest da sloboda nije darovana, nego skupo plaćena, te da se domovina danas brani znanjem, radom, poštenjem i zajedništvom kakvo nas je krasilo 1991. godine.
Ni nakon 35 godina nisu pronađeni svi nestali, a brojni zločini još uvijek nisu procesuirani. Koliko to opterećuje braniteljsku populaciju i obitelji stradalih?
To je najteži i najbolniji dio naše stvarnosti. Dok god ijedna majka, supruga ili dijete ne zna gdje su posmrtni ostaci njihovih najmilijih, rat za te obitelji i za nas suborce nije u potpunosti završen. Rješavanje sudbine nestalih osoba i procesuiranje odgovornih za ratne zločine u Vukovaru, Škabrnji i diljem Hrvatske ostaje naš trajni prioritet i moralni
zahtjev prema svim institucijama države. Pravda je spora, ali od nje nikada nećemo odustati. U ime ZBOR-a UHRV zahvaljujem se Vladi RH, a posebno Ministarstvu hrvatskih branitelja, potpredsjedniku Vlade i ministru Tomi Medvedu što nadljudskim naporima potiče rad svih državnih službi za pronalazak nestalih 1725 hrvatskih branitelja i civila u Domovinskom ratu.
Koja je vaša poruka hrvatskim braniteljima, obiteljima poginulih i svim građanima uoči 18. studenoga?
Obiteljima poginulih, umrlih i nestalih hrvatskih branitelja i civila poručujem da njihovi najmiliji nikada neće biti zaboravljeni dok god kuca srce ijednog hrvatskog veterana. Svojim suborcima želim da ostanemo jedinstveni i dostojanstveni, baš kao što smo bili u najtežim trenucima. A svim našim sugrađanima poručujem da 18. studenoga ne bude samo dan tuge, nego dan duboke zahvalnosti i nacionalnog ponosa. Upalimo svijeće u svojim domovima, pomolimo se za one kojih više nema i budimo dostojni žrtve koju su Vukovar i Škabrnja podnijeli za našu budućnost.
Svake godine tisuće mladih ljudi i učenika posjećuju Vukovar i mjesta stradanja. Što je najvažnije da mlade generacije ponesu iz tih posjeta i kakvu poruku im želite uputiti?
Drago nam je vidjeti mlade u Vukovaru, ali iznimno je važno da oni dolaskom u Vukovar steknu cjelovitu sliku i znaju punu istinu o Domovinskom ratu. Mlade generacije moraju poznavati povijest i Vukovara i Škabrnje, ali jednako tako i Vinkovaca, Slavonskog Broda, Nove Gradiške, Petrinje, Zadarskog i Šibenskog zaleđa Dubrovnika, kao i svih drugih hrvatskih gradova i sela koji su bili nemilosrdno napadani i razarani od strane srbočetnika, srpske agresije i Jugoslavenske narodne armije. Sloboda u kojoj danas žive nije darovana – ona je skupo plaćena krvlju najboljih
hrvatskih sinova i kćeri. Naša je dužnost kao Zbora udruga hrvatskih ratnih veterana prenositi tu istinu bez uljepšavanja i zaborava, kako bi mladi cijenili svoju domovinu i čuvali je u miru znanjem, radom i zajedništvom.
Pozdravljam sve hrvatske ratne veterane i branitelje ,,ma gdje bili”, rekao nam je General Zvonko Sesar mr.sc.


Dok svijeće polako gore u prozorima domova diljem Hrvatske, poruka Dana sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje ostaje jasna. To je dan duboke tuge, ali i trajnog ponosa. Trideset pet godina kasnije, žrtva Vukovara i Škabrnje služi kao temelj nacionalnog identiteta Hrvatske. Sjećanjem na poginule, podrškom preživjelima i predanošću neumornom traženju 1.725 nestalih, nacija osigurava da njihova žrtva nije bila uzalud, i da će njihovo sjećanje živjeti zauvijek.
Tekst i foto/ Božidar Bebek/ Totalno.HR





