Mi smo Hrvati! Pozvani smo biti Božji ratnici, hodajući u svjetlu kako tama ne bi prevladala

Postoji nešto duboko potresno u vezi koju imamo sa svojom predaka zemljom. To se vidi u sirovom krajoliku gdje se kamen spaja s nebom, odjekuje u otpornom zvuku planinskih zvona kroz jutarnju maglu i duboko je usađeno u naše duše. U srcima nosimo zavjete naših djedova, znajući da je svaki centimetar ove svete zemlje bio cijenjen, branjen i čuvan kroz generacije pobjeda i iskušenja. Znam jednu temeljnu istinu, hrvatski narod još uvijek ima nadu. Nosimo unutra vatru koju ni politička korupcija, lažne priče ni relikti prošlosti nikada ne mogu ugasiti.

Budimo iskreni oko izazova s kojima se suočavamo. Preživjeli smo oluje koje bi slomile druge narode. Nema državne mafije, nema dugih sjena bivših obavještajnih mreža poput UDBE ili Jugoslavenskog KOS-a, i nema lažne obmane koja može slomiti volju i srce hrvatskog naroda.

Mi smo narod vjere, hrabrosti i dubokih povijesnih korijena. Hrvatskom neće vladati ni odvojena od stvarnosti, socijalno-liberalna marksistička agenda, ni lažna, sebična kriminalna desnica podguznih muha udbaških klanova. Zašto? Jer dok god postoje oni od nas koji stoje kao “Božji ratnici”, čuvari ognjišta koji odbijaju pokleknuti pred autokracijom, mi ćemo služiti kao važna korekcija između institucionalne moći i pulsa hrvatske nacije.

Ovo je moja nepokolebljiva poruka svim stranim i domaćim mafijama, korumpiranim mrežama i lošim akterima.  Božji ratnici i Božja vatra će doći do vas. Mi ćemo štititi našu svetu zemlju, jer ona je zaista najljepša na cijelom svijetu!

Kad gledamo preko krajolika koji su nas odgojili, od majčinskog zagrljaja Hrvatske do ponosnih, postojanih brežuljaka Hercegovine, sjećamo se jedne snažne istine, pripadamo naslijeđu hrabrosti, vjere i nepokolebljive odanosti svojoj domovini.

Naša povijest nije samo zapis prošlosti, to je živi, dišući dokaz izdržljivosti. Hrvatska je zemlja naših majki, a Herceg-Bosna zemlja naših očeva, regije natopljene predanošću, suzama i upornošću onih koji su bili prije nas.

Kroz svaku oluju, naš narod je stajao čvrsto. Zašto? Jer znamo vrijednost onoga što nosimo. Mi smo Hrvati i uvijek nas je definirala snažna, zaštitnička ljubav prema našim domovima, našim obiteljima i našoj slobodi. Nećemo dopustiti da itko izbriše našu povijest ili umanji žrtve heroja koji pažljivo čuvaju naše granice.

Kad podignemo ruke i stanemo rame uz rame sa našom braćom i sestrama, pokazujemo da su naši korijeni duboki i da je naša odlučnost nepokolebljiva.

U vremenima nesigurnosti, kad se probudi hladna zora i sjene svijeta pokušaju doći do naših vrata, nikada nismo doista sami. Zamislite majku kako tiho moli na kućnom pragu, držeći svoju krunicu čvrsto; zamislite križ koji svijetli kao znak krajnje nade.

Pozvani smo biti Božji ratnici, hodajući u svjetlu kako tama ne bi prevladala. Naš štit nije samo naša vlastita snaga, nego naša nepokolebljiva vjera, žarka molitva i duhovna otpornost. Dok Gospa bdije nad ovom zemljom s neba, vodeći nas svojom svetom rukom, utjelovljeni smo u božanskoj zaštiti.

Hajdemo hodati naprijed s ohrabrenjem u srcu i ponosom u koraku. Gdje god se danas piše povijest, neka bude poznato da smo narod vjere, časti i duboko ukorijenjene zajednice.

Neka zvona odzvanjaju preko planina. Neka naša trobojnica leti visoko, liječeći stare rane i spajajući nas u zajedničkoj svrsi. Spremni smo, spremni čuvati naše naslijeđe, spremni poštovati zavjete naših predaka i spremni stajati čisti i vjerni pred Bogom.

Tko god nosi svjetlo u svom srcu, nikada neće pasti pred tamom. Zato, braćo i sestre, pozivam vas. Ustanite, podignite ruku i sjetite se tko ste. Naši korijeni su duboko u ovoj zemlji, naša duša diše ovim zrakom, i nikada nećemo dopustiti da itko izbriše našu povijest. Neka svijetu bude poznato da Bog čuva Hrvate!

Neka molitva i Božji duhovni mač budu vaš štit. Kad noć i tama pokušaju doći do naših vrata, moramo biti spremni.
Uvijek spremni za domovinu, puni ponosa i žara, nek svatko zna, Bog čuva Hrvatsku, Herceg-Bosnu i hrvatski narod, danas i uvijek!

“Slušaj. Možeš li to čuti? To je napisano u kamenu gdje planina susreće tešku jutarnju maglu. To je otporni zvuk zvona, odjekujući kroz doline koje pamte svaku suzu koju je tvoj djed prolio, svaku zakletvu koju je šapnuo u tlo.

Pogledaj preko horizonta. Osjeti majčinski zagrljaj Hrvatske, osjeti ponosne, trajne brežuljke Herceg-Bosne kako se uzdižu da dođu do neba. Ti pripadaš ovome. Ti nosiš ovo. Svaki centimetar ovog svetog tla uvezen je u tkanje tvoga prsnog koša.

Ti si čuvar žestoke, zaštitničke ljubavi. Kad se probudi hladno jutro i sjene svijeta pokušaju uvući pred tvoja vrata, sjeti se majke koja tiho moli svoj krunicu, sjeti se križa koji blista bijelo i sjajno protiv tame. Nikada, nikada nisi sam. Dok Naša Gospa promatra s neba, vodeći te svetom, nevidljivom rukom, tvoj štit nije samo kost i mišić, to je nepokolebljiva vjera. To je dah predaka koji šaptom govori: Stani!

Pa podignite ruke. Stanite rame uz rame sa svojim braćom, svojim sestrama. Neka trobojnica visoko leti protiv vjetra,
liječeći stare rane, ujedinjujući svako srce koje kuca u jednoj, svetoj svrsi.

Neka zvona odjekuju preko planina. Neka svijet zna, danas i zauvijek, da tvoji korijeni idu previše duboko da bi ih ikada mogli istrgnuti, da je tvoj duh previše svijetao da bi ikada bio prigušen.

Hodaj naprijed s ponosom u koraku. Bog čuva ovu zemlju. Bog čuva tvoj dom, tvoju obitelj, tvoju slobodu. I ti—ti si spreman”.

Tekst i foto/ Božidar Bebek/ Totalno.HR