Poziv na novu hrvatsku politiku! Zašto obični građani ne bi smjeli sjediti u Hrvatskom saboru ili gradskim skupštinama?
Nekada sam mislio da „ljudi se mogu promijeniti.“ Vjerovao sam da, ako bih jednostavno glasao za drugu stranku ili dao svoju podršku karizmatičnom vođi, sustav bi se čarobno resetirao. To uvjerenje bilo je naivno. Što sam više gledao parlamentarne debate, sjednice gradskog vijeća i beskonačne cikluse izbornih obećanja, to je postajalo jasnije: političari ne postaju ljubazniji; oni postaju vještiji u prilagođavanju, baš poput Borgovaca iz Zvjezdanih staza, upijaju neslaganje, ponovno ga pakiraju i nastavljaju naprijed bez traga istinske transformacije. Moje razočaranje pretvorilo se u odlučnost kada sam vidio koliko je Hrvata, pa i mene samog, zapalo u udobnu samozadovoljnost. Dopustili smo da nam nekoliko „pseudo političara“ i njihovi odani „timovi preobraćenja“ diktiraju narativ, dok je obični građanin, koji samo želi siguran i stabilan posao, pouzdanu plaću, školovanje za svoje dijete, pravo na dostojanstven život i mirnu večer s prijateljima i susjedima, sveden na tihog promatrača na političkoj sceni. Stalno si postavljam pitanje: Zašto obični građani ne bi smjeli sjediti u Hrvatskom saboru ili gradskim skupštinama? Odgovor je jednostavan, jer zastupanje zasnovano na stvarnom životnom iskustvu sprječava krađu, potiče pravednost i osigurava da politika služi mnogima, a ne malobrojnima. Ako bi moj susjed, koji radi dva posla da bi platio račune za struju, bio zakonodavac, razgovor o poreznoj reformi, socijalnoj skrbi i infrastrukturi počeo bi iz mjesta empatije, a ne apstraktne ideologije. Najveće oružje koje imamo je naš glas, naše ustavno pravo. Ipak, dok su birači pospani, “politički preobraćenici” nastavljaju hodati po pokretnoj traci, iznova i iznova iznoseći ista stara obećanja. Istina je da volja potlačenih Hrvata već gori, samo je trebamo pojačati. Ako ovo pročitaš i osjetiš iskru, pozivam te da mi se pridružiš. Podijeli ovu objavu, započni razgovor u svojoj sljedećoj kavani ili jednostavno pitaj svakog političkog kandidata koji stoji pred tobom: “Što ćete učiniti za običnog građanina koji svakodnevno naporno radi?” “Jer Bog nam nije dao duh straha, nego duh moći, ljubavi i razumnosti.” Te riječi su mnoge vodile kroz povijest, a vode i mene sada. Put ispred nas bit će izazovan, ali optimizam je politički čin. Vjerovanjem da je promjena moguća, dajemo si zamah da je ostvarimo. Prestani dopuštati da oligarsi određuju našu budućnost i počnimo pisati vlastitu priču, onu u kojoj svaki Hrvat i Hrvatica, bez obzira na dob, obrazovanje ili prihod, ima mjesto za stolom. Zemlja koju volimo to zaslužuje, i mi smo više nego sposobni to ostvariti.
Tekst i Foto/ Božidar Bebek/ Totalno.HR
