Za mnoge Hrvate Dario Kordić je simbol nepokolebljivog domoljublja i vjere
Svake prve subote u mjesecu na zagrebačkom Trgu bana Josipa Jelačića odvija se dirljiv prizor. Točno u 8:30 ujutro muškarci se okupljaju kako bi zajedno molili krunicu, svjedočanstvo njihove vjere i prekrasan prikaz zajedništva. To nije jedinstveno za Zagreb; Slična okupljanja održavaju se i u drugim hrvatskim gradovima, pokazujući zajedničku pobožnost diljem zemlje.
Nedavno je posebno dirljiv prizor krasio ove molitve: prisutnost Darija Kordića. Za one koji nisu upoznati, Kordić je bio istaknuta ličnost u Hrvatskoj zajednici Herceg-Bosna, kao potpredsjednik i član njenog predsjedništva, te jedno vrijeme i predsjednik Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine (HDZ-BiH). Njegova priča izaziva snažne emocije i različita mišljenja.
Osuđen od strane Haškog suda na 25 godina zatvora, Kordić je odslužio dvije trećine kazne. Mnogi vjeruju da se ova presuda temeljila na manjkavim dokazima i lažnim svjedočanstvima. Njegov nepokolebljiv stav, odbijanje bijega kada su vlasti došle po njega – izjavljujući: “Ovdje sam, vodite me, osuđujte me. Nisam učinio ništa što nije bilo u obrani mog hrvatskog naroda i moje obitelji” – učvrstio ga je kao heroja u očima mnogih Hrvata.
Bez obzira na različite poglede na njegov pravni slučaj, Kordićeva nepokolebljiva vjera je neporeciva. Kao pobožni kršćanin, zadržao je vjeru u Boga, Isusa Krista i Djevicu Mariju, kraljicu Hrvata, čak i za vrijeme svog zatočeništva. Njegove izjave: “Ako bude potrebno, ostat ću u zatvoru za svoju Hrvatsku i Herceg Bosnu još ‘stotinu’ godina”, dovoljno govore o njegovoj predanosti.
Za mnoge Hrvate Dario Kordić je simbol nepokolebljivog domoljublja i vjere, čovjek koji je podnio teškoće zbog onoga u što je vjerovao. Njegovo ime, unatoč kontroverzama oko njegove prošlosti, ostaje urezano u srca i umove onih koji ga vide kao heroja, svjedočanstvo složene i duboko proživljene povijesti regije. Njegova prisutnost na ovim mjesečnim molitvama služi kao dirljiv podsjetnik na snagu vjere i trajnu snagu vjere, ilustrirajući stranu hrvatskog identiteta koja se često zanemaruje u širim raspravama.
Evo i jedne prigodne poezije o našoj vjeri i našem junaku Kordiću…
“Na zagrebačkom trgu, na svetom tlu, gdje su svezana umorna srca u molitvi, Okupljate se, sinovi hrvatske zemlje, Pod težinom povijesnih previranja.
Krunica, šapnuta molba, Mariji, Majci, Kraljici, i njoj, koja vodi vaše korake, nježna ruka, Na milosrđe traženo u ovoj dragoj zemlji.
Odjekuješ vjerom, žarkim pozivom: “Neka bude”, da daš sve od sebe, poput Marijine milosti, poniznu molbu, Njemu gore, za tebe i mene.
Tvoje ruke isprepletene, simbol snažan, U nemirnim vremenima, gdje se nepravde protežu, Na Marijinu brigu, Tvoja se bremena uzdižu, Odražavajući se u njezinim svetim očima.
Šapuće se ime, snažno i odvažno, Priča o junaku, u starim danima, Darijevo ime, sjajno svjetlo, Kroz najmračnije sate, svjetionik sjajan.
Lažne optužbe, lanci koji vežu, Plemenito srce, postojan um, Ostao je na svome, nije pobjegao, Za obitelj, vjeru, i tebe i mene.
Njegova vjera, stijena, nepokolebljiva, istinita, U Kristovom zagrljaju, njegov je duh znao, Marijinu snagu, uvijek blizu, Da pobijedi sumnju, da uguši svaki strah.
Sto godina, ako treba, Za Hrvatsku, za njezinu slobodu, Žrtva, nesebično djelo, Srce heroja, posijano sjeme.
Trg je pozornica, gdje se molitve uzdižu, Testament, koji će nadići, Kroz vjeru i nadu, vaš se duh uzdiže, I Marijina ljubav zauvijek.
Autor/ Božidar Bebek/ Totalno.HR/ Foto/ Čitatelj
