Hodanje kroz dolinu sjena! Kako korupcija i mafija prijete vjeri i društvu u Hrvatskoj?
Živimo u stvarnosti u kojoj su granice između vlasti i organiziranog kriminala zamagljene do opasne mjere. U Hrvatskoj, duboka, podmukla veza između mafije i državne politike nije samo ekonomska kriza ili pravni propust, to je duhovna katastrofa i nametnuti način života još od početka obrambenog domovinskog rata. Uništava samu srž kršćanstva, erodira naš moralni temelj i smanjuje građane na obične robove.
Kako smo to dopustili? Kako smo dozvolili da mafijaški podanici i politički oportunisti paradiraju kao pravedni i moralni stupovi našeg društva?
Da bismo shvatili koliko duboko ide ova trulež, moramo pogledati kako se infiltrira čak i u naša sveta mjesta. Mladi članovi klera, željni da pobjegnu od preplavljujućih složenosti i tjeskobi raspadnutog svijeta, često traže utjehu i sigurnost u svetome. Ali pritom mogu postati duboko ranjivi na iluzije podzemnog svijeta.
Kao što je jednom istaknuo jedan hrabar svećenik, koji vodi odjel posvećen proučavanju i borbi protiv mafije i kriminalnih mreža, velika je napast za mladog svećenika da zatvori oči. Umjesto da prihvati ‘miris ovaca’ (življenje među ljudima i služenje njima), oni se zadovoljavaju opojnim, obmanjujućim mirisom tamjana. I prečesto su upravo mafije prve koje nude taj utješan miris institucionalne sigurnosti.
To je sumorna stvarnost koju mnogi kršćani u Hrvatskoj jednostavno ne žele vidjeti.
Danas su mafija i vladajuća politika u našoj domovini toliko isprepleteni da su se mnogi građani predali očaju. Za njih se borba čini potpuno besmislenom. Sve što im preostaje je čekati tužnu i sigurnu stvarnost života, polako umirući u sjeni koju baca korupcija, sjeni koja je sustavno uništila pravu bit kršćanskog života.
Oni koji vuku konce moralno su bankrotirani. Starlete, influenceri, takozvane slavne osobe i politički ovisnici o pokroviteljstvu vladajuće demokracije, lutaju dolinom sjena kao da su zarobljeni u stalnoj zoni sumraka. Progutani duboko ukorijenjenom mržnjom prema svemu dobrom, zdravom i u skladu s pravim kršćanskim životom, iskaljuju se. Vrište, urlaju, cvile i riču, trujući generaciju za generacijom svojom okrutnošću.
Za ove kriminalne mreže, ljudi nikada nisu ljudska bića s urođenim dostojanstvom. Mafija je uvijek prva koja briše ‘miris ovaca’ jer, u njihovim očima, te ovce ne postoje. Mi smo gledani samo kao radna snaga, bez duše, bez dostojanstva, robovi. Upravo ovako mafija i korumpirana državna politika gledaju na sve nas, kao robove u svom privatnom carstvu i kao ovce koje treba šišati kad god požele.
Proučavanje i praćenje kriminalnih i mafijaških pojava unutar hrvatske vladajuće kaste nije ništa novo. Baš kao što oni promatraju nas, mi pratimo njih.
Ipak, promatrajući, teško je ne osjetiti strahopoštovanje prema samoj drskosti zlikovaca koji svakodnevno truju hrvatsku javnost. Kroz skupe, plaćene PR agencije, preplavljuju naše medije glupostima i obmanama, očajnički pokušavajući svoje laži predstaviti kao istinu.
Dok mafije predstavljaju represivan odnos između tlačitelja i tlačenog, alternativa je uvijek bila jasna. Prava zajednica gradi se na odnosima utemeljenim na slobodi, iskrenosti, solidarnosti i pravdi.
Predugo Hrvati djeluju pod pretpostavkom da je borba protiv mafije isključivo posao policije, sudova i države. Ali prava reforma zahtijeva da svi mi damo svoj doprinos. Vrlo je važno da civilno društvo, a posebno crkva, preuzmu svoju ulogu.
Svako može zauzeti stav jednostavno prekidom tišine. Crkva, posebno, ima božansku obavezu otkriti istinu, posebno kada mafija, pod krinkom demokrature i autokracije, pokušava sakriti svoja djela iza religije i vjerskog obreda. Ne smijemo dopustiti da se sveti simboli koriste kao štitovi za kriminalne pothvate.
Na kraju krajeva, borba protiv ove razine sustavnog zla nije samo ljudska borba; prije svega, ona je duhovna.
Kada svijet nudi samo ljudska rješenja koja ne uspijevaju, Biblija nas uči da prava snaga dolazi od Božje riječi i moći molitve koja proizlazi iz iskrene vjere. Kroz povijest, molitva je štitila vjernike, osnaživala one vjerne i donosila konačne pobjede nad tamom. Ovo nisu samo utješne ljudske riječi, nego božanska nadahnuća sposobna za promjenu tvrdih srca i oslobađanje ugnjetenih duša.
Kad osjetiš težinu tame, straha ili iskušenja, vrati se svojoj vjeri. Živi svaki dan kao pravedna osoba, jer samo pravedni naslijedit će kraljevstvo Božje.
Sjetimo se, Sveti Mihael Arkanđel jedan je od najvećih svetaca u Nebu, a sam Bog postavio ga je poglavarom svim anđela u borbi protiv zla. Spominje se u svetom pismu kako je Božja vojska predvođena sv. Mihaelom pobijedila sotonu i zato preporučam utjecanje ovom velikom svecu kada je vjerniku potrebna zaštita, ozdravljenje i snaga za borbe sa svojim napastima.
Molitva i snaga vjere su testirani darovi, oni su živi dokaz da Bog uvijek čuje vapaje svog naroda. Zato budimo hrabri. Odbacimo cinizam, strah i sve što nas okružuje što iscrpljuje našu energiju i uništava vjeru. Sjene su teške, ali svjetlost istine, podržana hrabrošću i božanskom milošću, može i hoće probiti se kroz njih.
„Ustani, Gospodine! Spasi me, Bože moj!
Jer ti udaraš sve neprijatelje moje po obrazu,
zube grešnika ti satireš.
U Gospodina je spasenje,
tvoj blagoslov neka bude nad narodom tvojim!“
(Psalam 3,7-8)
Tekst i foto/ Božidar Bebek/ Totalno.HR
