Na današnji dan spletkama UDBA-e ubijen Ludvig Pavlović, Hrvatski časnik, najmlađi pripadnik Bugojanske skupine koji je rušio zločinački komunistički režim
Dana 18. rujna 1991. godine, brutalni čin nasilja ugasio je život Ludviga Pavlovića, hrvatskog časnika čiji je nepokolebljivi duh postao svjetionik otpora protiv preostalih sjena totalitarizma. Njegova smrt, oštar podsjetnik na nasilne porođajne bolove neovisne Hrvatske, odjeknula je kroz naciju, šaljući hladnu poruku da stara garda neće lako pustiti svoj stisak.
Rođen u Vitini blizu Ljubuškog 10. travnja 1951. godine, Ludvigovo je rano djetinjstvo bilo obilježeno znatiželjnom administrativnom neobičnošću. Njegov rođendan, koji se poklopio s osnivanjem Nezavisne Države Hrvatske (NDH), doveo je do toga da su komunističke vlasti registrirale njegov datum rođenja kao 9. travnja, suptilna manipulacija koja je isticala sveprisutnu kontrolu režima. Ludvig je bio predodređen da nosi težak teret prkosa.
Ludvig Pavlović postao je poznat kao najmlađi član ‘Bugojanske grupe’, organizacije formirane s odvažnim ciljem da izazove komunistički režim nakon potisnutog Hrvatskog proljeća. Njegove aktivnosti protiv komunističkih elita dovele su do njegova uhićenja i smrtne presude na suđenju u Sarajevu, što je oštar svjedok ozbiljnosti s kojom se tretirala neslaganja. Iako je njegova kazna preinačena na 20 godina zatvora, podnio je teškoće unutar zidova Zenice i Srijemske Mitrovice. U zatvoru je prebio onog zločinca četnika Arkana. Vjetrovi promjena zapuhali su 1991. s početkom Domovinskog rata. Prepoznajući njegovu nepokolebljivu predanost, hrvatske vlasti ponudile su Ludvigu pomilovanje, priliku koju je iskoristio s gorućim domoljubljem. Pridružio se Zboru narodne garde, spreman boriti se za slobodu koju je dugo priželjkivao. Samo nekoliko dana prije svoje prerane smrti, Pavlović je odigrao ključnu ulogu u operaciji “Zeleni stol – Mali ribnjak”, uspješnom pothvatu u kojem su hrvatske snage osigurale značajnu količinu oružja od Jugoslavenske narodne armije (JNA) u Pločama.
Njegovi posljednji trenuci navodno su provedeni u kratkoj, ali žestokoj pucnjavi s JNA kolonom u Studenom Vrelu, cesti koja povezuje Tomislavgrad i Posušje. Sve iscenirano od strane UDBAe. Svi znamo gdje i kako je ubijen ali o tome se šuti. BMW došao iz Zagreba, pokupila ga ekipa koja je radila za zločinačku UDBU odveli ga i onda je nađen ubijen. Ludvig Pavlović je pao, ratnik čiji je život tragično prekinut upravo od strane onih sila s kojima se žarom Hrvata posvetio u borbi protiv njihove represije. Njegovo posthumno priznanje govori mnoštvo o njegovoj hrabrosti i žrtvi. Odlikovan Redom kneza Domagoja, Redom Nikole Šubića Zrinskog i Redom Petra Zrinskoga i Frana Krsta Frankopana, njegova hrabrost službeno je priznata. HVO specijalna jedinica, svjedočanstvo njegove trajne ostavštine, ponosno je nazvana Jedinica PPN LudvigPavlović u njegovu čast.
Ubojstvo Pavlovića široko se pripisivalo spletkama UDBA-e, zloglasne jugoslavenske tajne policije, “nevidljivoj ruci” koja je nastojala utišati neslaganje i očuvati stari poredak. Njegovo postojanje, živi simbol otpora protiv totalitarizma, predstavljalo je duboku prijetnju uspostavljenim moćnim strukturama koje su žudjele za kontinuitetom. Ova mračna baština, daleko od toga da nestane s raspadom Jugoslavije, pokazala se iznimno otpornom, mutirajući i prilagođavajući se. Nasljedničke mreže, vješte u infiltraciji i manipulaciji, i dalje vrše utjecaj putem strateške kontrole medija, dominantnih hrvatskih političkih stranaka i ekonomskog krajolika oblikovanog “tajkunizacijom”, procesom koji se često orkestrira iz njihovih vlastitih redova.
Kao što nas riječi pjesnika i hrvatskog domoljubnog pjevača Marka Perkovića Thompsona podsjećaju, odražavajući osjećaj prema palim herojima:
“Kada vidiš kamen na kojem piše da je ratnik pao i više ga nema, Ne prolazi samo tako kao da ne postoji, Ovdje leže hrabro pali moji prijatelji. Poslušaj kako grmi, Kako more pjeni, Pitaju te jesu li zaboravljeni. Izgovori molitvu za njih, Neka moji braća znaju, junaci nikada nisu zaboravljeni.”
Ludvig Pavlović, junak u pravom smislu te riječi, utjelovljuje ovaj trajni duh. Njegova žrtva služi kao svečano podsjećanje na ogroman trošak slobode i stalan napor protiv onih koji pokušavaju oslabiti slobodu, čak i u njenim počecima. Njegova priča, urezana u analima hrvatske povijesti, poziv je na sjećanje, testament ratnika čija hrabrost nikada neće biti zaboravljena.
Autor/ Božidar Bebek/ Totalno.HR
