(VIDEO) Istraživanje neispunjenih ideala Hrvatske! Ludvig Pavlović – iznenada ugašena domoljubna vatra
Svitanje hrvatske neovisnosti 1991. godine, trenutak ispunjen i žestokom nadom i ozbiljnom opasnošću, tragično je bilo pokvareno nizom uznemirujućih događaja. Dok je nacija bila na rubu rata, pojavila se mračna stvarnost: brojna ubistva hrvatskih domoljuba i ličnosti od značajne moralne i popularne vlasti počela su se događati. Ove osobe, široko smatrane neupitnim vođama i snažnim borcima za hrvatsku slobodu, sustavno su bile na meti u ranim fazama sukoba. Među tim žrtvama bio je Ludvig Pavlović, ime koje je duboko odjeknulo unutar hrvatske dijaspore i među onima koji su dugo podnosili komunističku tamu. Njegovo ubistvo, koje se široko pripisuje podmukloj ‘nevidljivoj ruci’ zloglasne UDBA-e – bivše jugoslavenske tajne policije – poslalo je zastrašujuću poruku. Pavlović, simbol nepokolebljivog otpora protiv totalitarizma, predstavljao je duboku prijetnju starom poretku, njegovo samo postojanje izazivalo je kontinuitet utjecaja koji su utemeljene strukture moći nastojale očuvati. Ova mračna ostavština, daleko od toga da se rasprši formalnim razdvajanjem Jugoslavije, čini se da se samo mutirala. Stare međusobno povezane strukture, vješte u prilagodbi i infiltraciji, marljivo su čuvale svoju moć i rasprostranjeni utjecaj. Njihovi nasljednici, često djelujući kroz labirintsku mrežu, održavaju kontrolu putem strateških pozicija unutar medijskih kuća, dominantnih političkih stranaka i ekonomskog krajolika oblikovanog procesom ‘tajkunizacije’, koji je uvelike orkestriran iz njihovih vlastitih redova. Ova široka i duboko ukorijenjena mreža utjecaja nastavlja imati dubok utjecaj na hrvatsko društvo, suptilno usmjeravajući njegovu putanju od istinske nacionalne obnove. S obzirom na ovu upornu sjenu, postavlja se duboko i doista mučno pitanje: kako bi Hrvatska danas izgledala da je na početku svoje neovisnosti proveden pravedan i temeljit lustracijski proces? Što da ti nacionalni heroji, osobe poput Ludviga Pavlovića, koji su uživali ogroman respekt i odanost među hrvatskim narodom tijekom desetljeća komunističke represije, nisu bili brutalno ubijeni? A ključno, što da su oni pojedinci koji su pokazivali nepokolebljivu predanost kao pravi borci za hrvatsku slobodu, kako tijekom dugih godina komunističke vladavine, tako i kroz zahtjevnu kušnju Domovinskog rata, doista napredovali na ključne pozicije moći unutar države? Može se samo nagađati da bi takva Hrvatska imala bitno drugačiji karakter, potencijalno više usklađen s autentičnim težnjama njenog naroda, manje opterećena korupcijom, i čvršća u svom prihvaćanju pravde i transparentnosti. Put koji nije odabran, suzbijena vizija, ostavlja neizbrisiv trag. Ideali koje su zastupali likovi poput Ludviga Pavlovića – ideali istinske slobode, nacionalnog suvereniteta i nepokolebljive predanosti dobrobiti hrvatskog naroda – ostaju moćni, premda možda udaljeni, svjetionik. Pitanje stoga postaje ne samo akademska vježba u povijesnoj reviziji, već hitna suvremena istraga: je li, čak i sada, prekasno za ostvarenje oslobađajućih ideala koje je utjelovio Ludvig Pavlović i za koje je na kraju dao svoj život? Odgovor ostaje kritično važan za budući smjer hrvatske nacije.
Donosimo vam i poeziju na sjećanje hrvatskog domoljuba Ludviga Pavlovića ubijenog od UDBA-e po naređenju centrale iz Zagreba:
“Sjećate se svitanja devedeset i prve, Sunca koje je obećavalo, a tek je počelo Krvariti po zemlji, krhka milost. Osjetili ste kako se nada pali, a zatim vidjeli trag Sjena, kako se šuljaju iz dubokog noćnog zagrljaja, Budućnost nacije, kupljena i zatim ponovno prodana. Vidjeli ste patriote, hrabre, čiji su glasovi tražili slobodu koju su žudjeli, previše brzo su ušutkani. Užasno, šapnuto ime, Ludvig Pavlović – iznenada ugašena vatra. Osjetili ste nevidljivu ruku u igri, zmija koja se gmiže u rađanju dana, drevni otrov, UDBA-ina suptilna laž, da sruši simbole, zamišljene za dodirivanje neba. Bio je tvrđava protiv blijede tame, Sjeverna zvijezda, ostavljajući vitalnu oznaku. Njegov gubitak, šapta, zatim hladan povik, Da stare temelje ne bi razbacali. Istražuješ zapletene korijene koji ne bi umrli, Ali su se ukopali dublje, skriveni od tvog oka. Nasljeđe je transformirano, skrivena kuga, I dalje upravlja strujama, zamagljujući istinu i svjetlo. Izgradili su svoje labirinte na vašem javnom trgu, Kroz glas medija, kroz zlatnu stolicu moći. Tajkuni su se pojavili iz sjena, glatki i ogromni, Njihov stisak nepokolebljiv, namijenjen da zauvijek traje. Duboko razmišljaš, s progonjenim pogledom, O Hrvatskoj izgubljenoj u tim zbunjujućim danima. Što ako je nož istine rezao duboko, A vode lustracije isprale ostatke? Što ako su te hrabre, prave duše, Kao Pavlović, dosegle svoje zaslužene ciljeve? Što ako su lavovi koji su se opirali noći, Odveli vaš narod u pravu svjetlost? Slikate viziju, žarku, jaku i pravu, Naciju neporočnu, u svakoj nijansi. Put koji nije prođen boli unutar tvoje duše, Skrivena rana koja nikad ne može biti cijela. Pavlovićevi ideali – plemenita, sjajna nit, Prave slobode, ne samo neizgovorene riječi, Blagostanje nacije, kupljeno poštenom snagom, I dalje slabo sjaji, u blijedoj svjetlosti. Pitajući se, pod ovim teškim nebom, Je li prekasno za taj san da uzleti? Tiha pitanja visi, težak teret, Na tvojoj budućnosti, i sudbini tvoje nacije”.
Tekst, video i foto/ Božidar Bebek/ Totalno.HR
