(VIDEO) The Laws of Nature and Nature’s God! Priča o Americi, Vjeri i Hrabrosti

Poštovani prijatelji, čitatelji i pratitelji blog portala Totalno.HR. Donosim vam jednu priču američkog građanina, čovjeka koji vjeruje u svoju naciju izgrađenu na hrabrosti i slobodi, a u nastavku na kraju priče možete pogledati i video koji je Bijela kuća podijelila” Priča o Americi: Zakoni prirode i Božji zakoni”. Krenimo, nadam se da će vam se svidjeti priča ovog vjernika, istinskog američkog patriota.

“Rođen sam u sjeni Washingtonskog spomenika, dijete dvadeset i prvog stoljeća Sjedinjenih Država, i veći dio svog života veliki luk priče naše nacije pričan je u udžbenicima, u filmovima, u tihim molitvama nedjeljom ujutro. Kada sam navršio dvadeset i devet godina, međutim, otvorilo se novo poglavlje—poglavlje koje će zauvijek promijeniti način na koji shvaćam vezu između vjere, slobode i američkog eksperimenta. 2026., godina koja će obilježiti dvjesto pedeset godina otkako je Kontinentalni kongres prvi put izjavio „Smatramo ove istine očitim.“ Ulice Washingtona bile su preplavljene crvenim, bijelim i plavim zastavama, a Nacionalni trg pulsirao je zborom glasova, djece koja viču „Sloboda!“ i starijih koji šapuću imena muškaraca i žena koji su se usudili sanjati.

Usred vatrometa i govora, pronašao sam se kako stojim na stepenicama Bijele kuće, slušajući predsjednika Donalda J. Trumpa kako se obraća okupljenoj publici. Predsjednikov glas nosio je ritam poznate molitve, one koja je šaptana na palubama brodova dok su prvi kolonisti prelazili Atlantik, a kasnije izgovarana u skromnim domovima tijekom surovih zimskih mjeseci. „Od Plymouth Rocka do pacifičke obale, od prve hodočasničke molitve do molitvi koje danas izgovaramo, Amerika je oduvijek bila nacija pod Bogom—nacija koja jednako odgovara na poziv svog naroda i na poziv Svevišnjeg,” rekao je.

Govorio je o naslijeđu koje je započelo savezom između Boga i početnog naroda koji je tražio „novi svijet u kojem bi sloboda i vjera mogli rasti zajedno.” Podsjetio nas je na rane doseljenike koji su, nakon što su preživjeli brutalnu zimu, podigli jednostavni drveni križ na brdu i zahvalili se svevišnjem koji ih je hranio. Prisjetio se Deklaracije, ne samo političkog dokumenta, već moralne proklamacije: „Svi ljudi su stvoreni jednaki, obdaren od svog Stvoritelja određenim neotuđivim pravima.”

U tom trenutku, osjetio sam težinu tihih ranih molitvi kako se spušta na moja ramena. Mislio sam na svoga pradjeda, seljaka u Pennsylvaniji koji je za vrijeme Revolucije glasno čitao knjigu Psalama dok je obrađivao svoja polja, vjerujući da je sama zemlja dar s više sile. Mislio sam na svoju majku, koja je u svojoj mladosti marširala za izbor škole, vjerujući da roditelji, vođeni savješću, trebaju odlučivati što njihova djeca uče. I mislio sam na svoju djecu, koja sada sjede u učionicama gdje Velika američka naracija uključuje ne samo znanstveno otkriće već i poštovanje prema Stvoritelju koji je postavio te zakone prirode u pokret.

Riječi predsjednika Trumpa okrenule su stranicu prema sadašnjosti, prema bitkama koje smo vodili u hodnicima Kongresa i u srcima zajednica diljem zemlje. Govorio je o „zaštiti vjerske slobode“, o „prekidu militarizacije vlasti protiv vjernika“, o „vraćanju roditeljskih prava obiteljima“ i o „stajanju rame uz rame s Izraelom“. Ova je postignuća predstavio ne kao stranačke pobjede, nego kao ispunjenje zavjeta koji su osnivači dugo spominjali: „vladavina od, za i među ljudima, pod Bogom.“

Mogao sam vidjeti u gomili istu odlučnost koja je vodila Kontinentalnu vojsku preko rijeke Delaware. Lica su bila mozaik, vojni veterani, učitelji, vlasnici malih poduzeća, medicinska sestra iz pustinje, pastor iz malog gradića u Ohiu—svatko stežući dio priče koja je započela prije nekoliko stoljeća. Njihove oči odražavale su nadu da će isti duh koji je vodio Pjesnike hodočasnike, revolucionarne vojnike i pionire Zapada sada voditi nas kroz izazove 21. stoljeća.
Dok je predsjednik završavao svoj govor, podigao je ruku u tihu molitvu koja je, činilo se, odjekivala kroz mramorne hodnike Bijele kuće i izlazila na ulice nacije koja, unatoč svojim nedostacima, još uvijek teži nebesima. „Neka Bog blagoslovi Ameriku“, rekao je, „neka nas drži postojanima u istini, i neka uvijek budemo svjetionik nade, slobode i vjere za svijet.

Pljesak koji je uslijedio bio je više od proslave političkog vođe, bio je potvrda da se naša zajednička priča, ispletena od niti ustrajnosti, molitve i principa, još uvijek piše. Te noći, dok su vatrometi oslikavali nebo, sjetio sam se Ivan 1:12: „A svima koji su ga primili dao je pravo postati djeco Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime.“ U sjaju pirotehnike, vidio sam ne samo boje zastave nacije, već i svijetlo obećanje naroda koji je tijekom četvrt tisućljeća vjerovao da su „djeca Božja“ pozvana da upravljaju zemljom neograničenog potencijala.

Vratio sam se kući svojoj obitelji, srce mi je bilo puno zahvalnosti. Moj sin je upitao: „Tata, što znači biti ‘dijete Božje’ u Americi?“ Odgovorio sam: „To znači da smo pozvani voljeti jedni druge, štititi slobode jednih drugih i tražiti istinu gdje god nas odvede, bilo u laboratoriju, učionici, crkvi ili sudnici. To znači da se sjećamo da svaki zakon prirode, svako otkriće, svaki čin suosjećanja odražava Božju sliku u nama.“

Sljedećeg dana, kada je kalendar označavao Nacionalni dan molitve, kleknuo sam pored svoje djece u našem skromnom dnevnom boravku. Šaptali smo za pale, za gladne, za bolesne, za vođe koji nas vode i za budućnost—budućnost u kojoj Sjedinjene Američke Države nastavljaju stajati kao živi svjedok „Zakona prirode i Boga prirode“.

Mi smo nacija koja je još uvijek u nastajanju, priča koja se još uvijek pripovijeda. Dok Sjedinjene Države slave 250 godina neovisnosti, osjećam uvjerenje da će sljedeća poglavlja biti napisana s istom hrabrošću koja je poslala malu flotu preko olujnog mora, s istom vjerom koja je skromnu molitvu pretvorila u deklaraciju slobode, i s istom nadom da će današnji vođa Trump, vođen uvjerenjem i ljubavlju prema slobodi, voditi nas prema nevjerojatnim postignućima u nadolazećim stoljećima.”

Stoga dragi prijatelji, Neka uvijek pamtimo da pravo blago Amerike nije samo njezina zemlja ili bogatstvo, već duh naroda koji se usuđuje sanjati, moliti i djelovati zajedno pod budnim očima Svevišnjega.

Autor/ Božidar Bebek/ Totalno.HR/ AI Foto/ Totalno.HR/ Video/ PRESS The White House