POČIVAJ U MIRU BOŽJEM! Uspomena na generala Antu Rosu: “Njegova legenda živi, povijest to može smatrati, Svjedočanstvo hrabrosti, gdje hrabre duše idu”
S teškim srcem priznajemo smrt pravog domoljuba moderne hrvatske vojne povijesti, umirovljenog generala Ante Roso. Prošle noći, nakon duge i hrabre borbe s teškom bolešću, general Roso je preminuo u Francuskoj u 73. godini života. Njegov odlazak ostavlja značajnu prazninu, ali njegova baština nepokolebljive predanosti i žrtve nesumnjivo će trajati. Rođen kao Ante Zorislav Roso 25. travnja 1952. godine u Osijeku, s korijenima duboko ukorijenjenim u Ljubuškom, Hercegovina, njegov je život bio obilježen uvjerenjem i neprekidnom potragom za slobodom za svoju domovinu. U svojim mlađim godinama, za vrijeme nakaradne Jugoslavije, Ante Roso bio je politički emigrant, svjedočanstvo njegove rane predanosti drugačijoj budućnosti za Hrvatsku. U tom je razdoblju stvorio značajnu vojnu karijeru unutar redova časne Francuske Legije stranaca, napredujući do uglednog čina narednika. To iskustvo mu nije samo usavršilo vještine, već mu je i usadilo disciplinu i stratešku pronicljivost koja će se kasnije pokazati neprocjenjivom u obrambenom Domovinskom ratu u Hrvatskoj i Herceg Bosni. Dok su se oluje rata okupljale nad Hrvatskom, general Roso, vođen nepopustljivim osjećajem dužnosti, vratio se u svoju domovinu. Donijevši sa sobom neprocjenjivo iskustvo stečeno u Stranoj legiji, odmah se posvetio zadatku organiziranja i obučavanja elitnih postrojbi nove hrvatske vojske. Zajedno s kolegama bivšim legionarima, postavio je temelje profesionalnosti i učinkovitosti koje će postati obilježja hrvatske obrane. Njegovo vođenje brzo je prepoznato. General Roso postao je prvi zapovjednik legendarne ‘Zrinske’ bojne, ključne jedinice koja je služila kao prvi kontingent specijalnih snaga Hrvatske vojske, direktno pod zapovjedništvom tadašnjeg predsjednika Franje Tuđmana. Njegov strateški um i odlučan duh također su bili duboko prisutni u ratu u Bosni i Hercegovini, gdje je nastavio svoj vitalni rad, osnivajući bojnu ‘Knez Branimir’ – prvu profesionalnu hrvatsku jedinicu osnovanu u Herceg Bosni. Život generala Ante Rose bio je svjedočanstvo hrabrosti, otpornosti i beskompromisne ljubavi prema Hrvatskoj. Sudjelovao je u svim glavnim operacijama Domovinskog rata, bio je tihi arhitekt pobjede i mentor brojnim vojnicima koji su se ugledali na njegovo uzorno vođenje. Njegovo putovanje, od političkog emigranta do odlikovanog generala, mnogo govori o njegovu karakteru i njegovom dubokom utjecaju na oblikovanje neovisne Hrvatske. Dok razmišljamo o njegovom izvanrednom životu, izražavamo svoje najdublje sućuti njegovoj obitelji, prijateljima i suborcima. Dok tugujemo za njegovim gubitkom, također slavimo izvanredne doprinose čovjeka koji je svoj život posvetio cilju većem od sebe. General Ante Roso možda nas je napustio, ali njegov duh, njegova hrabrost i njegov neizbrisivi trag u hrvatskoj povijesti zauvijek će se pamtiti i cijeniti. Neka počiva u vječnom miru.
Uspomena na generala Antu Rosu
“U dvoranama gdje sjene prošlosti prebivaju, Glas se javi, s namjerom, snažan i širok. “Oni koji nisu spremni umrijeti za ovu našu zemlju, Molim vas, napustite ovu svetu pozornicu. “Nisu svi koji su nosili epoletu moći, Zaslužili je kroz borbu, hrabrost i pravu svjetlost. Neki su uhvatili rang, titulu da ukrase, Ali su duboko preispitali, kako su počašćeni rođeni. Ipak, neki su bili, odabrani, hrabri malo, Čija su genijalnost ponovno osvijetlila olujno nebo. S umovima poput čelika, i duhovima oštrim i bistrim, Ovladali su ratovanjem, bitkama još neviđenim. Iz raznih zemalja, s neprijateljima svih maski, Njihova genijalnost zasjala je, odražena u njihovim očima. Da smire nemirne, vežu otpuštenu liniju, Da osvoje izgubljene, s božanskom strategijom. Štedjeli su krv, dragocjenu ljudsku cijenu, Kada se pobjeda činila zauvijek izgubljenom. Među ovim zvijezdama, ime, iako osjenčeno vremenom, Zaslužuje odjek narodnog stiha. Nepravedno zaklonjeno, u sjenama daleko, Utonulo u tišinu, pod blijedom zvijezdom. General Ante Zorislav Roso, rođen ne od slave, Ali kovan u kušnjama, šapćući svoje ime. Iz tla Ljubuškog, hercegovačka crta, U Osijeku iznjedren, da ustane i postigne. Prije oluje, kada je svijet bio utamničen, Tražio je put, u stranim zemljama da bude. Francuska legija, kaljevina vatre, Njegov um, njegova motivacija, duševna strast. S oštrim umom, i snagom bez ograničenja, Penjao se rangovima, na posvećenoj zemlji. Najviše što je dosegao, kao jedan od hrvatske krvi, Novi narednik, izdržavši svaku poplavu. njegova legenda živi, iako to povijest može smatrati, Svjedočanstvo hrabrosti, gdje hrabri duše idu”.
Autor/ Božidar Bebek/ Totalno.HR/ Foto/ Ilustracija/ Totalno.HR
