(VIDEO) POVIJESNI DAN ZA HRVATSKU! Dan kada je mrlja uklonjena! Prije 13 godina, oslobođeni heroji obrambenog Domovinskog rata generali Ante Gotovina i Mladen Markač
Postoje određeni datumi urezani u kolektivno sjećanje nacije, trenuci kada vrijeme kao da stane i zajednički dah se zadrži. Za mene, i za milijune mojih hrvatskih sunarodnjaka, 16. studenoga 2012. je jedan takav dan. Prije trinaest godina, sjećam se osjećaja—mješavine mučne nade i dubokog umora—koja se nadvila nad nama godinama, potaknuta složenom pravnom borbom koja se odvijala u Haagu. Nismo čekali samo presudu za dva čovjeka; čekali smo da svijet prizna istinu naše borbe. Čekali smo konačnu potvrdu da je obrambeni Domovinski rat Hrvatske vođen časno, bez ljage. I tada je stigao zvuk. Točno se sjećam gdje sam bio, prikovan za ekran, kada je izrečena oslobađajuća presuda.
Napeto tišina u sudnici prekinut je jasnim, odlučnim glasom sudca Theodora Merona: “Izričem oslobađajuću presudu i nalažem da se gospodin Ante Gotovina i Mladen Markač odmah puste.” U tim riječima, prelomila se brana. Bilo je to trenutno, neizmjerno olakšanje. Osjetio sam fizičku lakoću, kao da je težina za koju nisam ni znao da je nosim, trenutačno skinuta s mojih ramena. Ta presuda nije bila samo pravna odluka; bila je obrana samog temeljnog narativa naše nacije, vođena i osvojena u sudnici tisućama kilometara daleko.
Ali prava čarolija tog dana nije se dogodila u pravnim odajama, dogodila se nekoliko sati kasnije, u srcu Zagreba. Kada su generali Ante Gotovina i Mladen Markač napokon sletjeli na hrvatsko tlo i uputili se prema Trgu bana Jelačića, atmosfera je bila elektrizirajuća.
Ako tamo niste bili, teško je prenijeti veličinu i intenzitet radosti. Promatrajući više od 100.000 ljudi – veterana, mladih obitelji i starijih – ujedinjenih u snažnom, radosnom pljesku, osjetio sam gotovo duhovnu povezanost sa svojom domovinom. Nije to bilo organizirano slavlje, bio je to spontani, iskreni izljev jedne nacije koja se ponovno susrela sa svojim herojima.
Kada su kročili na pozornicu, odjeveni dostojanstveno, nisu govorili o gorčini ili osveti, što me duboko dirnulo. Govorili su o budućnosti. Riječi generala Gotovine duboko su odjeknule u meni: “Ovo je točka na ‘i’ koja pokazuje da rat pripada prošlosti. Okrenimo se budućnosti. Iza nas su i ratna oluja i pravna oluja.”
To je bio poziv da idemo naprijed. Nakon godina gledanja unatrag, obrane i opravdavanja, konačno smo dobili mandat da se suočimo s budućnošću. Podsjetilo me da prava snaga ne leži samo u pobjedi, već u veličanstvenosti da se potpuno zatvori jedno poglavlje i usmjeri na izgradnju onoga što dolazi. I general Markač, s takvom iskrenom gracioznošću, pružio je povijesni kontekst koji smo svi trebali čuti: “Važno je da smo pokazali da je Hrvatska dostojanstveno branila svoju zemlju. Drago mi je što bilo gdje u svijetu možemo reći da smo branili svoju domovinu bez mrlje.”
Ta izjava, bez mrlje, bila je pobjeda na koju smo čekali. Potvrdila je čistoću našeg cilja i pružila potvrdu koja će trajati generacijama. Naši heroji su se vratili, i donijeli su sa sobom konačnu, slavnu pobjedu: obranu našeg dostojanstva i istine. Kasnije te večeri, svjedočeći kako sudjeluju u mise zahvalnosti u punoj katedrali, okruženi svojim suborcima, osjećalo se kao savršen, pobožan kraj turbulentnog poglavlja. Bio je to trenutak duboke zahvalnosti i mira.
Trinaest godina kasnije, prisjećam se tog dana ne samo kao dana kada su dva velika generala oslobođena, već i kao dana kada je i Hrvatska u potpunosti oslobođena sjene prošlosti. Bio je to dan nacionalnog jedinstva, dubokog olakšanja i prijateljskog, nadu punog iščekivanja budućnosti koju su nam generali sami poticali da prihvatimo.
Živjela Hrvatska! I neka nas duh tog trijumfalnog studenog uvijek podsjeća na snagu pronađenu u istini i zajedništvu.
Tekst i foto/ Božidar Bebek/ Totalno.HR/ Video/ Izvor/ YouTube
